Russula olivina - created on August 2011 in Rovaniemi, Burgos, Finland by Federico Calledda

BLIJEDOMASLINASTA KRASNICA

Russula olivina Ruots. & Vauras

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula olivina Ruots. & Vauras (GBIF ID 3359639)

Infragenerička taksonomija: podrod Russula > sekcija Tenellae > podsekcija Laricinae

Etimologija: oliva (lat.) = maslina + -ina (lat.) = sličnost, boja. Po boji

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi i blago ulegne na sredini, više je ili manje režnjast, nekad je sa jedva vidljivom grbicom na sredini, kožica se guli do 2/3 promjera ili malo manje, dugo je vremena vlažan je i sjajan, zelen, maslinastozelen do žućkasto-zelen, često je s neujednačenim nijansama, ponekad je tamniji na sredini, tamnosmeđ ili čak crnkast, rub je proziran, kasnije je narebran, čak i dulje kod dobro razvijenih primjeraka.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.8-2.5 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, malo je proširen na vrhu, naboran, pun, srž je kasnije omekšana, na kraju je šuplja, bijel, kasnije postane sivkast zbog upijanja vode.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, lomljivi, postupno su žućkasti, s narančastim su odsjajem slijedeći dan, na kraju posmeđe na ozlijeđenim mjestima.

Mikroskopija: Široko su eliptične, s tupim, stožastim ili valjkastim, uglavnom izoliranim bodljama visokim do 1.6 µm, amiloidne, 9-12.8 x 7.4-10.4 µm, ponekad dosegnu 14 x 11.5 µm, bazidije su 2-sporne, batinaste, 37-58 x 9-15 µm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, 45-98 x 9-15.5 µm, pileipelis se sastoji od valjkastih i izraženo tupih hifa širokih 2.5-4 μm, te dermatocistida, valjkastih ili s blago zadebljanim posljednjim segmentom, širokih 4-8 μm, 0-3-segmentnih ili s kraćim segmentima, mjestimično račvastih; otrusina je svijetložuta do žuta (IVb-c).

Meso: Umjerene je debelo, lomljivo kao kod većine vrsta iz podsekcije Laricinae, bijelo do bjelkasto, tanki sloj ispod kožice klobuka je žuto-zelen, vremenom lagano posivi; miriše na tijesto ili blago na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično brza (+).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično sa smrekom, na umjereno vlažnom, vapnenastom tlu, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Vrlo je rijetka krasnica, koja raste na sjeveru Europe i vjerojatno Azije, a karakteristična je po maloj ili srednjoj veličini plodnih tijela, vitkom izgledu, lomljivoj strukturi, dugo vremena vlažnoj i sjajnoj kožici klobuka, maslinastozelenom ili djelomično žućkastom, ponekad tamnijem na sredini, tamno brončanom ili čak crnkastom, žutoj otrusini, mesu koji je slabo promjenjivo, blagog okusa i neizraženog mirisa, staništu u šumama smreke na vapnenastom tlu, u ne previše vlažnim ili čak relativno suhim mjestima. Mikroskopski je karakteristična po velikim sporama s bodljama, koje lako prelaze 12 x 10 µm, te 2-spornim bazidijama. Posljednja karakteristika je vrlo važna jer je dijele samo dvije europske vrste, Russula pseudocampestris i  Russula heterochroa, obje pronađene na sjeveru Europe. Slični su vrlo rijetki zeleni primjerci arišove krasnice (Russula laricina), prepoznatljive po sivljenju i mikroskopskim karakteristikama, mnogo manjim sporama s djelomičnim mrežastim uzorkom i 4-spornim bazidijama. Među ostalim vrstama s dominantnim zelenim pigmentom koji rastu u crnogoričnim šumama, žutozelena krasnica (Russula olivascens) je prepoznatljiva po kožici klobuka bez sjaja, izraženom šafranastožutom odsjaju zrelih listića, tamnijoj otrusini, oko IVd-e, ponekad ljuskavom stručku i primordijalnim hifama pileipelisa. Maslinastosmeđa krasnica (Russula olivobrunnea) je još jedna rijetka sjeverna vrsta koja raste ispod smreke, sa sličnim bodljama na sporama, lomljivom mesu, bez mirisa i blagog okusa, dok su veličina i čvrstoća općenito veći, klobuk još šareniji, s dominantnim ljubičasto-smeđim pigmentom, relativno tamnijom otrusinom, oko IVd, nešto manjim sporama i strogo 4-spornim bazidijama. Zamjena sa zelenim primjercima smeđokože golubače (Russula integra) bila bi opravdana zbog rasta ispod crnogoričnog drveća, blagog okusa, žute otrusine, izražene mesnatosti i čvrstoće, pileipelisa miješane strukture, s primordijalnim hifama i inkrustiranim dermatocistidama.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1256. str. Russula olivina Ruots. & Vauras

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.