 |
 |
 |
 | ||
 | ||||
HRĐAVOCRVENI BARŠUNOVAC
Xerocomus ferrugineus (Schaeff.) Alessio
Taksonomija (GBIF ID 7816100): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Boletales / Porodica: Boletaceae / Rod: Xerocomus
Etimologija: ferrugineus (lat.) = boje željezne rđe, rđasto. Po hrđastosmeđoj boji.
Engleski naziv: Rusty Bolete
Klobuk: 4-9 (12) cm širok, konveksan i ispupčen, poslije se otvori i spljošti; smećkast, sivo-smeđ do smeđo-crven, ponekad nešto svjetliji, površina je baršunasta.
Stručak: 5-9 (11) cm visok i 1-3 (4.5) cm debeo, tvrd, pun, u gornjem dijelu je valjkast, nadolje je vretenasto zadebljan i šiljast prema dnu, dosta je izdužen, često je zakrivljen; žućkast sa smećkastim do crvenkastim uzdužnim vlaknima koja se u gornjem dijelu mrežasto prepleću, cijelom je dužinom izbrazdan, na bazi je sa žutim micelijem.
Rupice/cjevčice: Isprva su sitne pa poslije veće, višekutne, prirasle su uz stručak, žute, mjestimično su s plavim mrljama; cjevčice su žute pa malo potamnu, u blizini stručka su duže.
Spore: Vretenaste do eliptične, (11) 11.6 - 14.1 (16.1) × (3.6) 4.1 - 5 (5.4) µm, Q = (2.4) 2.6 - 3.1 (3.5), N = 120, Me = 12.9 × 4.5 µm, Qe = 2.8; otrusina je maslinasto-smeđa.
Meso: Bijelo, u raznim dijelovima je različitih nijansi, ispod kožice klobuka je blago ružičasto, na zraku ne mijenja boju, ali ponekad može postati vrlo blago plavkasto.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, ali se pronađe i u bjelogoričnim šumama; nije česta vrsta. Primjerak sa slika snimio je Neven Ferenčak u drugoj polovici listopada na lokalitetu pokraj Varaždina.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Najkarakterističniji je po uzdužno brazdasto-mrežastom stručku. Sličan je crvenoraspucani baršunovac (Xerocomellus chrysenteron) koji na stručku ima samo crvena vlakna i točkasta zrnca, na mjestima gdje se dotakne poplavi kao i podstavljeni baršunovac (Xerocomus subtomentosus). Razlikuje se od obje navedene vrste po bjelkastom, a ne žutom mesu, po žutom bazalnom miceliju i po lažnoj izduženoj mrežici. Lažna zlatača (Xerocomellus truncatus) ima odrezane spore i ružičasto-ljubičasti ton klobuka koji je dosta zadebljan na bazi.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1119. Smeđi baršunovac (Xerocomus spadiceus (Fr.) Quélet), Sinonim: Xerocomus lanatus (Rostk.) Sing.; 1125. Hrđavocrveni baršunovac (Xerocomus ferrugineus Schaeffer ex Fr.)
Prirodoslovni muzej - Split
