Russula badia - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

CEDROVA KRASNICA

Russula badia Quél.

Taksonomija (GBIF ID 2551171): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Russulales / Porodica: Russulaceae / Rod: Russula

Etimologija: badius (lat.) = smeđe, kestenjasto. Po boji.

Engleski naziv: Burning Brittlegill

Klobuk: 3-11 (14) cm širok, pravilan, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, skoro je ravan; karmincrven, tamnocrven, crveno-smeđ ili je ljubičasto-crven, sredina je tamnija skoro crna, mjestimično je sa svjetlijim mrljama po površini, rub je tupo zaobljen, ubrzo se narebra, dužina rebara je između 0.5 i 1 cm.

Stručak: 4-8 (11) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, valjkast, jako je robustan, tvrd, trbušast je ili batinast, sama je baza zaobljena ili malo zašiljena, uzdužno je narebran, osobito pri vrhu; bijel, s ružičastom je nijansom, osobito na donjem dijelu, a ponekad je i unutarnji dio ružičast, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Prilično su uski, gusti, najširi su pred rubom, do 1.2 cm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, račvasti; svijetložuti, kasnije su krem ili okerasti, oštrica je svjetlija, crvenkasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, sa zašiljenim i ne previše gustim izoliranim ili nepotpuno mrežasto povezanim bradavicama, 8-11 x 6.5-8.2 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Tvrdo, čvrsto, kruto, debelo, suho, bijelo; miriše na cedrovinu ili borovinu, poput kutije za cigare, osobito kada se protrljaju listići, a okus je u prvi mah blag, no nakon minutu-dvije je paklenski, neizdrživo ljut, pali još dugo nakon kušanja.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfidom postane mesnatoružičasto, a listići crvenkasti poput mrkve, površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom postane limunastožuta, a meso blijedooker.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, neki autori navode da raste u planinskim crnogoričnim šumama, a češća je na sredozemnom nego kontinentalnom području; prilično je rijetka krasnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog nepodnošljivo ljutog okusa mesa.

Napomena: Slična je smeđokoža golubača (Russula integra) koja je blagog okusa i dobre je kvalitete. Od ostalih krasnica sa žutim listićima, ljutim okusom i sličnom bojom ističe se postojana krasnica (Russula firmula) koja je nešto manja rastom, spomenuta vrsta je nejestiva. Slična je i prolazno ljuta tamnopurpurna krasnica (Russula atropurpurea) koja ima bijelu otrusinu i bijeli stručak, koji odozdo prema gore postaje siv.