Ukupno vrsta gljiva: 1920
Picipes badius

picipes-badius picipes-badius picipes-badius

Nejestiva gljiva

SMEĐI RUPIČAR

Picipes badius (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Taksonomija (GBIF ID 9439058): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Polyporales / Porodica: Polyporaceae / Rod: Picipes

Engleski naziv: Black Footed Polypore

Klobuk: 5-18 (28) cm širok, široko je konveksan do spljošteno ulegnut, plitko je lijevkast, lopatast ili školjkast, gladak, mazav, sjajan, kožica se teško odvaja; crvenkast, crvenkasto-smeđ ili je tamnosmeđ, sredina je uglavnom crnkasta, radijalno je vlaknast, rub je svjetliji, žućkast, tanak i nepravilno valovit.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, tvrd, može biti centralno ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk ili uopće ne postoji, već se klobuk skoro izravno drži za podlogu; na gornjem je dijelu je najsvjetliji, postepeno je sve sivo-crnji prema bazi gdje je skoro crn, sitno je baršunasto-dlakav.

Rupice/cjevčice: Jajolike, okruglaste, jako su sitne, promjera su 0.08-0.5 mm, 4-8/mm2; bjelkaste, mjestimično su sa smeđim pjegama; cjevčice su kratke, 2-4 mm duge, spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, 7.5-9 x 3-5 µm; otrusina je krem.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, kožasto, bijelo, kasnije je oker, na pritisak ne mijenja boju; miriše ugodno na gljive i malo na brašno, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, topole, hrasta, vrbe, lijeske, jasena ili johe, ali i drugih vrsta bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnom obliku i po crnkastoj bazi stručka po čemu je i dobila ime. Ne raste uvijek busenasto, već ponekad raste i pojedinačno. Promjenljivog je oblika, može biti bez stručka, na mjestu gdje je spojena na supstrat je gotovo uvijek crne boje. Ističe se bijelim trusištem koje je sastavljeno od vrlo sitnih cjevčica. Može se pronaći i zimi, ako je zima blaga. Veoma je sličan crnonogi rupičar (Picipes melanopus) koji se razlikuje po baršunastom klobuku koji nije gladak i raste na zemlji, a ne na panjevima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1194. Smeđi rupičar (Polyporus badius (Pers. ex S.F.Gray) Schw.), Sinonim: Polyporus picipes Fries

IDI NA VRH