Ukupno vrsta gljiva: 1905
Leccinellum lepidum

leccinellum-lepidum leccinellum-lepidum leccinellum-lepidum

Jestiva gljiva

NJEŽNI HRAPAVAC

Leccinellum lepidum (H.Bouchet ex Essette) Bresinsky & Manfr.Binder

Etimologija: lepidus (lat.) = dražesno, ljubazno, ljupko. Po izgledu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Leccinellum

Klobuk: 3-9 (13) cm širok, prvo je okruglast, zatim sje otvoren i pravilno poluloptast, po vlažnom je vremenu sjajan, malo mazav i skoro vlažan kao vrste iz roda Suillus, po suhom je vremenu skoro bez sjaja i gladak, kožica prelazi rub; u mladosti je žuto-crven, kasnije je žuto-smeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, ujednačeno je obojen, po suhom je vremenu sitno baršunast.

Stručak: 6-12 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, dosta je pravilno valjkast, često je trbušast ili vretenast, sužava se prema bazi, najčešće je zakrivljen; žućkast, dekoriran je sitnim čehicama iste boje, prema dnu teži da posmeđi, na dodir posmeđi.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, sitne, bjelkaste do žute, u starosti postanu crnkaste, na pritisak posmeđe; cjevčice su zaokružene uz stručak, vrlo su duge, skoro su iste kao kod vrganja u skupini turčina (Leccinum duriusculum), bjelkaste do žute.

Spore: Vretenaste, duguljaste, 13.5-21 x 5-6 µm; otrusina je sivkasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bjelkasto-žuto, ispod kožice klobuka je malo ružičasto, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u kasnu jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom (Quercus ilex) ili borom, uglavnom u sredozemnom području i na otocima.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Neki autori navode da je sirov otrovan pa je potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Dosta je česta vrsta na staništu na kojem raste, najčešće uz morsku obalu i na otocima ispod hrasta crnike ili česvine. Neki autori smatraju da se radi o sinonimu plemenitog hrapavca (Leccinellum crocipodium) od kojeg se razlikuje po klobuku koji nije suh, već mazav, a najčešće je smeđ. Meso ima tendenciju da malo pocrni, često je ružičasto-plavo nahukano.

Referentni izvori:

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1133. Nježan hrapavac (Leccinum lepidum (Bouch. ex Fr.) Bon & Contu)
  2. Leccinellum lepidum (H.Bouchet ex Essette) Bresinsky & Manfr.Binder. 2023. https://www.gbif.org/species/11057661

IDI NA VRH