Ukupno vrsta gljiva: 1905
Boletus edulis

boletus-edulis boletus-edulis boletus-edulis
boletus-edulis boletus-edulis boletus-edulis

Jestiva gljiva     Ljekovite vrste     Na listi za determinatore

CRNOGORIČNI VRGANJ

Boletus edulis Bull.

Etimologija: edulis (lat.) = jestivo. Po dobroj kvaliteti.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Boletus

Engleski naziv: Penny Bun

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, mesnat i čvrst, u mladosti okruglast pa polukuglast, na kraju je raširen, te ponekad ulegnut i lagano ispupčen, površina je vlažna i ljepljiva, kožica je debela; svijetlosmeđ, ponekad je tamniji, boja ovisi o staništu, s jasnim je bljeđim pojasom prema rubu, nije baršunast, naboran.

Stručak: 5-15 x 3-6 cm, krupan, pun je i čvrst, najčešće je sužen na vrhu i zadebljan na bazi, najprije je bjelkast pa smećkast, površina na gornjem dijelu je ukrašena sitnom bijelom mrežicom koja poslije postaje smećkasta, donji dio je obično bez mrežice.

Rupice/cjevčice: Najprije su bijele ili bijelo-sivkaste, zatim žućkaste i na kraju žuto-zelenkaste; cjevčice su duge, jednostavne, skoro su slobodne, odmaknute su od klobuka, lako se odvajaju od plodnice klobuka, bijele su pa žućkaste.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, (12) 12.6 - 15.8 (18.7) × (3.5) 3.8 - 4.7 (5.2) µm, Q = (2.8) 3 - 3.7 (4.1), N = 120, Me = 14.1 × 4.4 µm, Qe = 3.2; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju, nekada je smećkastog tona, čvrsto; miris i okus su vrlo ugodni na gljive, jedna je od rijetkih gljiva koje se mogu jesti i sirove.

Kemijske reakcije: Meso i cjevčice u dodiru s kalijevom lužinom posmeđe, dok kožica klobuka potamni.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa smrekom, jelom, borom, ali i hrastom, grabom, lipom, kestenom, bukvom, brezom i drugim bjelogoričnim drvećem. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete i od davnih vremena je najcjenjenija gljiva.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno (National Library of Medicine. 2024. Composition and antioxidant properties of wild mushrooms Boletus edulis and Xerocomus badius prepared for consumption; Antioxidant Capacity and the Correlation with Major Phenolic Compounds, Anthocyanin, and Tocopherol Content in Various Extracts from the Wild Edible Boletus edulis Mushroom; Comparison of Different Extraction Solvents for Characterization of Antioxidant Potential and Polyphenolic Composition in Boletus edulis and Cantharellus cibarius Mushrooms from Romania; Purification, Characterization and Antioxidant Activities in Vitro and in Vivo of the Polysaccharides from Boletus edulis Bull), antikancerogeno (Springer Link. 2024. Non-isoprenoid botryane sesquiterpenoids from basidiomycete Boletus edulis and their cytotoxic activity) i antibakterijski (Library of Medicine. 2024. Antimicrobial, Antibiofilm, and Antioxidant Properties of Boletus edulis and Neoboletus luridiformis Against Multidrug-Resistant ESKAPE Pathogens). Polisaharidni ekstrakt od gljive djeluje protuupalno i pomaže funkciji dišnih putova kod astme (National Library of Medicine. 2024. Anti-inflammatory effects of Boletus edulis polysaccharide on asthma pathology), te regulira crijevnu floru kod dijabetičara (Library of Medicine. 2024. In Vitro and In Vivo Antihyperglycemic Effects of New Metabiotics from Boletus edulis).

Napomena: Kad u jesen rastu zajedno jasno se razlikuju jer crnogorični vrganj raste ispod jele ili smeke, a raspucani vrganj (Boletus reticulatus) raste ispod bukve. Također, crnogorični vrganj i borov vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj imaju kožicu poput tankog filma. Ima mnogo varijacija što stvara zabunu, a sve su jestive. Kod gljiva bez mrežice ili s jedva uočljivom mrežicom na stručku i sa žućkastim cjevčicama, proba okusa je najsigurnija metoda kako bi se utvrdilo da se ne radi o nejestivom i nevaljalom gorkom žučnom vrganju (Tylopilus felleus) i gorkom vrganju (Caloboletus radicans). Najsličniji je raspucani vrganj, koji ima mnogo svjetliju i raspucanu kožicu klobuka i stručka. Šiljastonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus) ima više varijacija, a razlikuje se po zlatnožutoj boji rupica, žućkastom mesu koje je s laganom plavkastom ili ružičastom nijansom, a cjevčice na pritisak postanu zelenkasto-plave. Šiljastonogi i fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri) imaju svjetliji klobuk, a kraljevka (Butyriboletus regius) ima jarkocrveni klobuk koji je u kontrastu sa zlatnožutom bojom rupica.

Referentni izvori: 

  1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1069. Crnogorični vrganj (Boletus edulis Bull. ex Fries); 1072. Brezin vrganj (Boletus betulicolus (Vasilk.) Pilat et Dermek), Sinonim: Boletus edulis var. betulicola Vasilk.; 1074. Bijeli vrganj (Boletus edulis var. albus Watling), Sinonim: Boletus albus Persoon; 1090. Citronasti vrganj (Boletus citrinus Venturi)
  2. Boletus edulis Bull. 2023. https://www.gbif.org/species/5954958

IDI NA VRH