Leucoagaricus barssii


*Leucoagaricus barssii* - created on October 2005 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

Nejestiva gljiva

SVIJETLOKORJENASTA PEČURKOVICA

Leucoagaricus barssii (Zeller) Vellinga

Taksonomija (GBIF ID 2535867): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Agaricaceae / Rod: Leucoagaricus

Engleski naziv: Smoky Dapperling

Klobuk: 3-11 (16) cm širok, najprije je polukuglast, zatim konveksan pa se otvori i skoro izravna, tupo je ispupčen na sredini, prilično je mesnat; bijel, krem ili svijetlosmeđ, površina je bogato ukrašena svijetlosmeđom vlaknasto-čehastom dekoracijom, nešto je tamniji na sredini gdje dekoracija prianja uz površinu, rub je resasto-vlaknast.

Stručak: Dosta je dug i skoro uvijek je vijugav, baza je zadebljana, na samom dnu se sužava i korjenasto produžava duboko u zemlju, vrh se lako odvaja od klobuka; iznad vjenčića je bijel, a ispod vjenčića je svijetlosmećkast; vjenčić je bijel, opnast, dvostruk i nazubljen s donje strane.

Listići: Bijeli ili svijetlokrem, gusti su i dosta široki, zaokruženi, odvojeni su od stručka, slobodni.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-9 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo; miris je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama i vrtovima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Rod Leucoagaricus je po boji i dekoraciji klobuka sličan rodu Macrolepiota. Ovu vrstu nije teško prepoznati po karakterističnom stručku koji je uvijek izdužen i skoro korjenast. Ponekad izgleda kao poljska pečurka (Agaricus campestris) s bijelim listićima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 133. Korjenasta pečurkovica (Leucoagaricus macrorhizus (Locq.) Singer); 134. Svijetlokorjenasta pečurkovica (Leucoagaricus macrorhizus var. macrorhizus Breit. & Kränz.)