Ukupno vrsta gljiva: 1920
Lepiota helveola

Lepiota helveola - created Spain by Emilio López Barchino

Info
CC-BY-NC-ND


Smrtno otrovna gljiva     Na listi za determinatore

MESNATOCRVENKASTA ŠTITARKA

Lepiota helveola Bres.

Taksonomija (GBIF ID 2535393): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Agaricaceae / Rod: Lepiota

Etimologija: helvus (lat.) = žućkasto.

Engleski naziv: Star Dapperling

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, prvo je okruglast, zatim se raširi i blago ulegne s ispupčenom sredinom; bjelkast, pjegav, sredina je tamnije blijedoružičaste, mesnatocrvenkaste ili crveno-smeđe boje, na pritisak postane blago vinskicrven, vlaknasto-čehast, rub je uzdignut.

Stručak: 2-4 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, u sredini je šupalj, baza je lagano bulbozno zadebljana; s bjelkastim je mrljama, bijelo vlaknast na mesnatocrvenkastoj do blijedoružičastoj osnovi, ispod klobuka je svjetliji, na pritisak postane blago vinskicrven; vjenčić je bjelkasto čehast ili opnast i prolazan.

Listići: Gusti, trbušasti, slobodni; bijeli ili blijedokremasti, oštrica je trepavičasta.

Spore: Eliptične, 6.5-8.6 x 3.4-5.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo u klobuku, na dnu i sredini stručka, na prerezu lagano pocrveni ili poružičasti, osobito uz kožicu stručka; miris je slatkast, slab na brašno, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po livadama, šumskim stazama, uz rubove šuma i puteve, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Ova vrsta, kao i mnoge druge male sunčanice, može uzrokovati ozbiljno trovanje zbog prisutnosti helvelinske kiseline, koja se dugo vremena smatrala glavnim agensom kod hemolitičkog sindroma trovanja. Sadrži amatoksine koji mogu uzrokovati potencijalno smrtonosno oštećenje jetre. Amatoksini ili amanitini su skupina toksina koji se također nalaze u zelenoj pupavki (Amanita phalloides), kao i u nekim drugim vrstama iz rodova Lepiota i Galerina. Amatoksini su otporni na visoke temperature, sušenje i djelovanje želučanih sokova. Izazivaju amatoksinski sindrom trovanja s ishodom koji je najčešće smrtonosan. Amatoksinski se sindrom trovanja javlja nakon konzumiranja gljive nakon inkubacije od 5-15 dana s prvim simptomima koje karakteriziraju jaki gastrointestinalni poremećaji, grčevi u mišićima i znojenje. Jetra i bubrezi su također ugroženi. Ishod je općenito povoljan, a smrtni slučajevi su rijetki.

Napomena: Slična je smrdljiva štitarka (Lepiota cristata). Male vrste iz ovog roda se izbjegavaju. Ima dosta neslaganja raznih autora oko ove vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 81. Mesnatocrvenkasta štitarka (Lepiota helveola Bres.)

IDI NA VRH