KUŠTRAVA MUHARA

Amanita vittadinii (Moretti) Vittad.

Taksonomija (GBIF ID 7647780): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Amanitaceae / Rod: Amanita

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Barefoot Amanita

Klobuk: 3-8 (13) cm širok, prvo je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen do skoro izravnat, kožica se lako skida; osnova je bijela, bjelkasta, čitava je površina je puna vlakana i bradavičavih piramidalnih, ponekad zašiljenih krljušti, koje se prema rubu pretvaraju u čehice, krljušti su bijele pa crvenkasto-smeđe, osnova je uvijek svjetlija, u starosti je žut, rub je pravilan, neiskrivljen i nazubljen.

Stručak: 5-15 (17) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, krajnje je visok već u mladosti, valjkast, nekad je malo zadebljan na bazi, nema bulbu niti volvu oko nje, često je iskrivljen, dno je skoro vodoravno odsječeno, duboko je ukopan u zemlji, tvrd, pun, vlaknast; bjelkast, bijelo-krem do zelenkast, ispod vjenčića je čitav je pun krljušti kao i po klobuku koje su pojasasto raspoređene, kasnije posmeđe; na vrhu je bijeli, dvostruki, vlaknasto nazubljeni i opnasti vjenčić kao kod nekih vrsta iz roda Psalliota, nije crtast s gornje strane, volva je jedva uočljiva, brzo je prolazna.

Listići: Vrlo su gusti, debeli, dosta su široki (više od 1 cm), u mladosti su izrezani uz stručak i prirasli sa zupcem, kasnije su slobodni, izmiješani su s malobrojnim lamelulama; bjelkasti su do krem, u starosti su žućkasti.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, 10-13.6 x 7.5-9.9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Veoma je sočno, dosta je debelo i tvrdo, osobito u stručku, u klobuku je bjelkasto; miriše ugodno na gljive poput poljske pečurke (Agaricus campestris), na svježe oprano rublje ili također malo na češnjak, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u skupinama od po 5-6 primjeraka zajedno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, te u šumskim nasadima i parkovima u simbiozi s različitim drvećem, voli toplija staništa, na pjeskovitom ili glineno-pjeskovitom tlu u blizini mora, pronađe se i na plažama. U Hrvatskoj je zabilježena na dva lokaliteta, u Dubrovniku i na otoku Braču, a Focht (1986) piše da živi na srednjem i južnom Jadranu te da je rijetka vrsta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Iako rijetka izvješća navode da je jestiva vrsta, a različiti je autori navode kao jestivu ili nejestivu, smatra se otrovnom vrstom, jer uzrokuje trovanje slično orelaninskom sindromu trovanja, koje završava oštećenjem jetre i bubrega, ali obično bez ozbiljnijeg ishoda (tzv. smithiana sindrom).

Napomena: Stručak je bez bulbe i volve po čemu se razlikuje od ostalih bijelih pupavki. Dosta je rijetka vrsta i može se zamijeniti s ježastom muharom (Amanita echinocephala) i boudierovom povojnjačom (Aspidella solitaria) od kojih se razlikuje po vjenčiću koji s gornje strane nije crtast.

Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno s jedva uočljivim ostacima ovoja ili volve; 2. listići su bjelkasti do krem i slobodni; 3. klobuk je bjelkast; 4. klobuk je prekriven mnogobrojnim koncentrično raspoređenim bradavičavim ostacima ovoja; 5. stručak je ispod vjenčića sa izraženim stršećim čehicama; 6. vjenčić je opnast, dvostrukog ruba