Ukupno vrsta gljiva: 1921
Butyriboletus appendiculatus

calonarius-odorifer calonarius-odorifer

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

ŠILJASTONOGI VRGANJ

Butyriboletus appendiculatus (Schaeff.) D.Arora & J.L.Frank

Taksonomija (GBIF ID 12011192): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Cortinariaceae / Rod: Calonarius

Etimologija: appendiculatus (lat.) = resasto, s dodatkom, produžetak. Po zašiljenom stručku.

Engleski naziv: Oak Bolete

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, mesnat, okruglast, zatim konveksan pa raširen; oker-smeđe, smećkasto do crvenkasto-smeđe boje, ozlijeđena mjesta od puževa su žućkaste do narančasto-ružičaste boje, površina je baršunasta, rub je oštar, a kožica klobuka malo prelazi cjevčice.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 2-3 (4) cm debeo, pun, vretenast je i često zakrivljen, zdepast, zadebljan na osnovi; žut, svijetlosmeđ prema dnu, s istaknutom je sitnom mrežicom žućkaste do smećkaste boje; na dnu je korjenasto izdužen.

Rupice/cjevčice: Male, okrugle, žućkaste, na dodir postanu zelene ili plave; cjevčice su tanke, prirasle su na stručak, dosta su kratke, žute.

Spore: Eliptične, 10-16 x 4-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, tvrdo, žućkasto do limunastožuto, ispod kožice klobuka crvenkasto, kasnije također blijedožućkasto do krem-žućkasto, a limunastožuto ostaje samo uz rub stručka, a na presjeku u dodiru sa zrakom postane malo plavo; miris je izvanredan po lješnjacima ili bademima kada se gljiva razvije, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, sa željeznim sulfatom pozeleni, dok sa sumpornom kiselinom postane zagasitožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom, lijeskom i grabom, rijetko u crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiv je po lijepoj zlatnožutoj boji rupica i po žutoj boji mesa koje u dodiru sa zrakom postane lagano crveno-ružičasto i ponekad plavkasto. Ima ružičasto meso u stručku, osobito na dnu i plavo ispod kožice klobuka. Kraljevka (Butyriboletus regius) ima lijepu crveno-ružičastu boju klobuka, kao i svih ostalih dijelova. Ljupki vrganj (Butyriboletus fuscoroseus) ima crveno-smeđi ili crveni klobuk, te zlatnožute rupice i stručak, plodno tijelo na dodir postane modro-plavo, meso na presjeku lagano poplavi. Gorki vrganj (Caloboletus radicans) ima bjelkasti klobuk i žute rupice, te gorki okus mesa, nejestiva je vrsta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1079. Šiljastonogi vrganj (Boletus appendiculatus Schff. ex Fries), Sinonim: Boletus irideus Rostk.; 1081. Korjenasti vrganj (Boletus radicosum nomen provisio)

Butyriboletus fechtneri

calonarius-odorifer calonarius-odorifer

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste     Na listi za determinatore

FECHTNEROV VRGANJ

Butyriboletus fechtneri (Velen.) D.Arora & J.L.Frank

Taksonomija (GBIF ID 12011192): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Cortinariaceae / Rod: Calonarius

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Pale Bolete

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, mesnat, prvo je polukružan pa izravnato-jastučast; najprije sivkast pa smećkast ili crvenkasto-smeđ, u starosti sivo-smeđ, nije ljubičast, sjajan, svilenast, nije mazav, rub je u pravilu valovit.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 2-6 cm debeo, trbušasto-valjkast je pa batinasto-duguljast, često je u donjem dijelu zakrivljen; zlatnožut, sa slabo uočljivom limunastožutom mrežicom, prema bazi je crvenkaste boje.

Rupice/cjevčice: Uske, okruglasto-višekutne, žute boje, u starosti maslinaste, do stručka kraće, na pritisak mijenjaju boju u zelenkasto-plavu; cjevčice su 2-2.5 cm duge, zaokružene su uz stručak s kukicom ili se lagano produžavaju u mrežicu na stručku, žute.

Spore: Eliptične do vretenaste, 10-15 x 5-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Najprije je čvrsto pa mekano, zlatnožuto, na prerezu lagano poplavi, prema dnu stručka malo pocrveni, gotovo uvijek je izgriženo od crva; miris i okus ugodni na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno ili u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama drveća, najčešće hrastom, bukvom, grabom i lijeskom, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s desetak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Dalmaciji, Istri, Gorskom kotaru te na otocima Krku i Cresu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakterističan je po žutim porama, sivo-mliječnom klobuku i ružičastocrvenkastoj nijansi donjeg dijela stručka. Sličan je šiljatonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus), koji se razlikuje po nešto blijeđem klobuku i ružičastoj mrežici na bazi ili na vrhu stručka. Šiljastonogi vrganj uvijek ima žutu mrežicu koja prekriva čitavi stručak kao i kod kraljevke (Butyriboletus regius). Klobuk je često dijelom svjetliji prema rubu i karakteristično ljubičasto-ružičast. Sličan je pustenasti vrganj (Hemileccinum impolitum), a razlikuje se po izostanku mrežice na stručku. Praktično ne postoji mogućnost zamjene s otrovnim sotonskim vrganjem (Rubroboletus satanas).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1080. Fechtnerov vrganj (Boletus fechtneri Velenovsky), Sinonim: Boletus pallescens Konrad; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Fechtnerov vrganj (Boletus fechtneri Velen.)

Butyriboletus fuscoroseus

calonarius-odorifer calonarius-odorifer

Jestiva gljiva

LJUPKI VRGANJ (LAŽNA KRALJEVKA)

Butyriboletus fuscoroseus (Smotl.) Vizzini & Gelardi

Taksonomija (GBIF ID 12011192): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Cortinariaceae / Rod: Calonarius

Engleski naziv: The Pretender

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, na početku polukuglast, zatim izbočen, tvrd, po suhom vremenu sitno prašnjav, rub prelazi cjevčice; smeđo-crvenkast s ljubičastom ili ružičastom nijansom, na pritisak postane smeđ, fino urašteno baršunasto-vlaknast i sitno čehast, mjesta oštećena od puževa postanu crvenkasta.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 2-4 (5) cm debeo, valjkast, ponekad širi na vrhu, ponekad na sredini; limunastožućkast, prema bazi je crvenkast, na gornjem je dijelu s žućkastom mrežicom dok na donjem dijelu nema mrežice.

Rupice/cjevčice: Sumporastožute; cjevčice su žućkaste do maslinasto-žute, na pritisak poplave, odvojene su od stručka.

Spore: Vretenaste do eliptične, (10.1) 10.8 - 13.1 (14.1) × (3.7) 4 - 4.9 (5.6) µm, Q = (2.2) 2.4 - 2.9 (3.2), N = 120, Me = 11.8 × 4.5 µm, Qe = 2.7; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije mekano do spužvasto, bjelkasto ili svijetložućkasto, na rubi više limunastožuto, na prerezu poplavi u klobuku uz cjevčice, a prema dnu više ružičast; miris ugodan na gljive, a okus orašast.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, kestenom i hrastom, na vapnenastom tlu, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s jestivim kraljevskim vrganjom (Butyriboletus regius) čije cjevčice i meso na prerezu ne mijenjaju boju.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1078. Ljupki vrganj (Boletus speciosus Frost), Sinonim: Boletus fuscoroseus Smotlacha

Butyriboletus regius

calonarius-odorifer calonarius-odorifer

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Osjetljive vrste     Na listi za determinatore

KRALJEVKA

Butyriboletus regius (Krombh.) D.Arora & J.L.Frank

Taksonomija (GBIF ID 12011192): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Cortinariaceae / Rod: Calonarius

Etimologija: regius (lat.) = pravo, stvarno, realno. Po prelijepoj boji.

Engleski naziv: Royal Bolete

Klobuk: 4-12 (20) cm širok, debelomesnat, prvo je kuglast pa jastučast i malo ulegnut; lijepe je crvene boje i pustenast, potom gol i suh, ubrzo poprima lijepu ružičastu boju iz koje proviruje žuta osnova, po suhom vremenu se raspucava na polja.

Stručak: 5-13 (15) cm visok i 3-6 cm debeo, jajolik je pa batinast, nešto je proširen na bazi i često karakteristično zakrivljen; pod klobukom je zlatnožut s finim žutim mrežastim crtežom na gornjem dijelu, često skoro bijel, prema vrhu je često krvavocrvenog tona, mjestimično je s više crvenih pjega.

Rupice/cjevčice: Uske, okruglasto-višekutne, zlatnožute pa u starosti maslinasto-žute ili maslinaste, na pritisak ne mijenjaju boju ili vrlo lagano poplave; cjevčice su 0.5-2.5 (3.5) cm duge, široke, lagano su prirasle ili skoro slobodne; zlatnožute, u starosti su maslinasto-žute.

Spore: Eliptične, prozirne, 12-17 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, tvrdo, bjelkasto do svijetložućkasto, ispod kožice je crvenkasto, na dnu stručka je ružičasto, na prerezu ne mijenja boju ili vrlo rijetko poprimi svijetloplavi ton, obično ispod kožice klobuka; miris je ugodan na vrganje, a okus je blag, orašast.

Stanište: Raste od lipnja do listopada, pojedinačno ili ponekad po više primjeraka zajedno srašteno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom, hrastom i kestenom. U Hrvatskoj je poznata s dvadesetak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Baniji, Lici, Dalmatinskoj zagori te na otocima Krku i Košljunu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ovaj vrganj je s prelijepom crveno-ružičastom bojom klobuka i zlatnožutom bojom cjevčica i stručka, prekriven je sitnom mrežicom iste boje. Moguća je zamjena sa šiljastonogim vrganjem (Butyriboletus appendiculatus), fechtnerovim vrganjem (Butyriboletus fechtneri), te ljupkim vrganjem (Butyriboletus fuscoroseus) koji mijenjaju boju trusišta na pritisak prstom. Smatra se varijacijom šiljastonogog vrganja. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1077. Kraljevski vrganj (kraljevka) (Boletus regius Krombholz); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Kraljevka (Boletus regius Krombh.)

Butyriboletus roseogriseus

calonarius-odorifer calonarius-odorifer

Jestiva gljiva

RUŽIČASTOSIVI VRGANJ

Butyriboletus roseogriseus (Šutara, M.Graca, M.Kolařík, Janda & Kříž) Vizzini & Gelardi

Taksonomija (GBIF ID 12011192): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Cortinariaceae / Rod: Calonarius

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + griseus (lat.) = sivo. Po boji.

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prvo je gotovo poluloptast, zatim je raširen i blago ispupčen na sredini, skoro je jastučast, suh, bez sjaja i sa svjetlijom glazurom; smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ do maslinasto smeđ, prema rubu je s ružičastim tonom.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 2-4 (5) cm debeo, pun, valjkast do batinasto je zadebljan na bazi, često je korjenast; žut, na sredini je prošaran karmincrvenom mrežicom, na pritisak postane sivkasto-plav ili ružičast, na oštećenim mjestima od puževa pocrveni, na bazi je bjelkast od micelija.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, maslinaste do narančasto-smeđe, na pritisak postanu plavkaste; cjevčice su približno iste dužine kao debljina mesa u klobuku, kasnije su prirasle na stručak, žućkaste do žuto-maslinaste, krajnji sloj može i blago pocrvenjeti zbog vanjskih utjecaja, ponekad na pritisak poplave, dno cijevi je uvijek žuto.

Spore: Široko eliptične, 11-16.7 x 4.5-7.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: U stručku je svijetložuto, uz cjevčice je žuto-oker i obično odmah poplavi, plava diskoloracija nikada nije prisutna u svim dijelovima, kora baze stručka brzo postane hrđastosmeđa; miris je slabo izražen, slab na gljive, a okus je blag i ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili jelom, ponekad se pronađe i u bjelogoričnim šumama, u blizini bukve, kestena ili hrasta, na vapnenastom tlu, voli toplija staništa. Prvu sliku snimio je Danijel Mulc, a drugu i treću Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Slični su ljupki vrganj (Butyriboletus fuscoroseus), šiljastonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus), fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri), lijeponogi vrganj (Caloboletus calopus), kraljevka (Butyriboletus regius), lažni šiljastonogi vrganj (Butyriboletus subappendiculatus), gorki vrganj (Caloboletus radicans) i raspucani vrganj (Boletus reticulatus). Ovisno o vremenskim uvjetima, mogu prevladavati dominantni ružičasti tonovi.

 
Butyriboletus subappendiculatus

calonarius-odorifer calonarius-odorifer

Jestiva gljiva

LAŽNI ŠILJASTONOGI VRGANJ

Butyriboletus subappendiculatus (Dermek, Lazebn. & J.Veselský) D.Arora & J.L.Frank

Taksonomija (GBIF ID 12011192): Carstvo: Fungi / Koljeno: Basidiomycota / Razred: Agaricomycetes / Red: Agaricales / Porodica: Cortinariaceae / Rod: Calonarius

Etimologija: sub (lat.) = skoro + appendiculatus (lat.) = resasto, s dodatkom, produžetak. Po sličnosti sa šiljastonogim vrganjem (Butyriboletus appendiculatus).

Klobuk: 4-16 (19) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen, uglavnom je suh; oker-smeđ, smeđ do narančasto-smeđ, u starosti je ispucan.

Stručak: Pun, zdepast, zadebljan na bazi, baza je često s korjenastim produžetkom; žućkast, na bazi posmeđi, s izraženom je svijetložutom mrežicom.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle; cjevčice su prirasle na stručak, svijetložute do limunastožute, na pritisak ne poplave.

Spore: Eliptične, 9-15 x 3-4.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, tvrdo, bijelo, svijetložuto do limunastožuto, ispod cjevčica je sumporastožuto, ponekad je lagano ružičasto na rubu, nikad ne poplavi; miris je slabo izražen, ugodan, nije na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na kiselom tlu, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Slični šiljastonogi vrganj raste u šumama bukve, a meso na prerezu blago poplavi, dok lažni šiljastonogi vrganj raste u kiselim crnogoričnim šumama, meso mu je više bijelo i na rubu žuto, ne poplavi. Također se česti miješa sa raspucanim vrganjem (Boletus reticulatus), kojemu se kožica klobuka također raspucava, a stručak mu nikad nije žut.

IDI NA VRH