MOZAIČNI RASPUCANAC

Xylobolus frustulatus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: frustulare (lat.) = razlomiti, slomiti. Po izgledu.

Plodno tijelo: 0,5-2 (99) cm široko i do 7 mm debelo, razrašteno, srašteno je za supstrat, poslije se raspuca u mozaik, fragmentirano, pojedinačni su fragmenti do 1 (2) cm široki, svaki je fragment sivkast, okerast, svijetlosmeđ, smeđ do sivo-smeđ, slojevit, slojevi su himenija vrlo tanki i može ih biti 20-30, glatki do bradavičavi.

Mikroskopija: Eliptične do valjkaste, prozirne, amiloidne, 4-5.5 x 3-4 µm (cromushrooms: (4) 4.2 - 5 (5.4) × (2.7) 2.8 - 3.4 (3.7) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 75, Me = 4.6 × 3.1 µm, Qe = 1.5); otrusina je bijela.

Meso: Samo je nekoliko milimetara debelo, smeđe, žuto-smeđe, crveno-smeđe, kožasto-žilavo, plutasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine po močvarnim područjima kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće hrasta; izaziva bijelu trulež drva. Lignin (celuloza u drvu) se neravnomjerno razgrađuje, što rezultira malim, okruglim rupama. Prve dvije slike snimljene su 25.7.2026., na lokalitetu Parku prirode Papuk, a treću je snimio je Matija Josipović, na istom lokalitetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po nepravilno ispucanoj površini koja podsjeća na mozaik ili ispucanu zemlju za vrijeme suše. Slične vrste koje sliče na mozaik poput opisane vrste nisu poznate.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1350. Hylobolus frustulatus (Pers. ex Fr.) Boidin, Sinonim: Stereum frustulosum Fr.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POLUKLOBUČASTI RASPUCANAC

Xylobolus subpileatus (Berk. & M.A.Curtis) Boidin

Etimologija: sub (lat.) = ispod, u blizini+ pileatus (lat.) = nešto što je opasano ili ima oblik šešira. Po nepotpunim klobucima.

Plodno tijelo: 0.5-2 (99) cm široko, 1-2 cm visoko i do 7 mm debelo, razrašteno ili je na rubu savijeno unatrag i formira stožaste smećkaste klobučiće, klobučići su baršunasti i maljavi, koncentrično pojasasti, rub je u mladosti žut, kasnije je smećkast i siv, himenijalna je strana glatka do bradavičavo neravna.

Mikroskopija: Eliptične, prozirne, s tankim stijenkama, amiloidne, 4.2-4.8 x 2.5-2.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, samo je nekoliko milimetara debelo, žilavo, kožasto, plutasto, žuto-smeđe do smeđe, u starosti je isušeno i s tamnijom smećkastom trakom (lentom) odvojeno od himenijalnog sloja; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, na oguljenom drvu; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada subtropskim vrstama gljiva. Veoma rijetko se pronađe u kontinentalnom dijelu Europe. Kod nas je pronađena sjeverno od Sesveta i u Istri kod Labina. Lignin (celuloza u drvu) se neravnomjerno razgrađuje što rezultira malim, okruglim rupama u drvu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.