Znanstveni naziv uzorka: Phleogena faginea
Lokacija uzorka: USA
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (814 bp): ACCTGCGGAAGGATCATTATCGAGTCATAAACGGCTCAGTCTTTGGGCTCTGGCCACTTATAAATTCGGCTACCACCCACTGACGCGTTGAACAGTTTAAGGGTCTGGGGTCTTTACGCCTTTCCCGCCACTTATTATTTATTGTTRTACGTNNTGNWAWGTANNYAGKGGTATRTAGCASKTGACNYTRRRGTRRGCGAAAAGAACTGSTAGYAGCGAAAAAGTAGTCAGTATCCGATCCAGGCGAACACGAAAAGTATGCGAAAGCTGGGTCTATAGTGAAAAGTAGGTAGAAAGGCCGAAAGTATACTATAGCTTGGTCGTAGTGAAAAGTAGTCAGTAGTCGTCGCAGGTGAACGCTAARGTGGGNGAAAAGGATTGCTAGTAGGGAAAAGTAGCTGAACCAGGTCTNGTCTTTATAAACTTAAATCACAACTTTCAACAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTTAACGAATCATCGAATCTTTGAACGCACTTTGCGCCCTTTGGTATTCCGAAGGGCATGTCTGTCTGAGCGTCTTTTAACTCTCAAACCCTACCTTTTGGGTAGGTCTCGCCTTTGCGCTTGACTAGGTTTGGTTCGTGAGCACTTGTCGGCTTTGTTTCGGCTTGCTTTAAATTTATTCTAGGCTTACGAGCGGCGATCTTTATTAGCCCACCTTGAACCTGGCTTGATAGCGATATCGACTAGCTGAGGAACGGGGATTATGGTGAACTAGGTCTTAAGAGCGCGCGAGCCGGTTAAAT
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)
 |
BUKOVA ZRNATOGLAVKA
Phleogena faginea (Fr.) Link
Etimologija: fagineus (lat.) = bukva (Fagus). Po staništu.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Atractiellomycetes / Atractiellales / Phleogenaceae / Phleogena
Engleski naziv: Fenugreek Stalkball
Plodno tijelo: 2-8 mm visoko i 1-3 (4) mm široko, formirano je od glavice i stalka, kada ostari, smeđe spore se oslobađaju kroz dio glavice; glava je okruglasta i na tjemenu je malo spljoštena, posve mlada glavica je sivkasta do smećkasta, u starosti je crno-smeđa, površina je zrnato-maljava; stalak je valjkast, gladak, najprije je bijel, zatim je okerast i na kraju je svijetlosmeđ.
Spore: Kuglaste, glatke, 5.5-8 µm; otrusina je svijetlosmeđa.
Meso: Smećkasto; miris podsjeća na ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu, a okus nije izražen.
Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća u pukotinama kore ili na drvu bez kore, najčešće bukve, a rijetko hrasta, graba, jasena, topole ili lijeske, ponekad raste i kao parazit na živom drveću.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Općenito, makroskopski gledano, sliči mješinarkama (Ascomycota). Najsličnija je rožna stapkoglavka (Onygena equina), koja raste isključivo na raspadajućim rogovima krava i ovaca.
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo se sastoji od kuglaste glave i stalka; 2. glava je sivkasta do smećkasta i do 4 mm široka; 3. stalak je valjkast; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća u pukotinama kore ili na drvu bez kore
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1941. Phleogena faginea (Fr.: Fr.) Link, Sinonimi: Onygena decorticata Pers. ex Schw., Pilacre petersii Berk. & Curt., Pilacre poricola Richon
-
Phleogena faginea (Fr. & Palmquist) Link. 2023. https://www.gbif.org/species/2557842
 |
ROGATA ROŽNATICA
Calocera cornea (Batsch) Fr.
Etimologija: corneus (lat.) = rog, rožnato. Po konzistenciji.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Calocera
Engleski naziv: Small Stagshorn
Plodno tijelo: 0.5-1.5 (2.5) cm visoko i 1-2 (3) mm široko, jednostruko, vretenasto, glatko, mazavo, savitljivo, završava žilavim i elastičnim vrhom, kremasto, žuto do žućkasto-narančasto, s bijelim maljama na bazi koja je kratko korjenasta.
Spore: Kobasičaste, duguljaste, lateralno su udubljene, glatke, 7-11 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetložuta.
Meso: Gumasto, žilavo, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Ova vrsta iz roda Calocera razlikuje se od sličnih vrsta iz roda Clavaria po dimenzijama i boji. S makroskopskog gledišta razlikuju se po nešto tvrđoj konzistenciji mesa.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1518. Rogata rožnatica (Calocera cornea (Batsch: Fr.) Fr.); 1519. Jednostavna rožnatica (Calocera simplex Nom. Prov.)
-
Calocera cornea (Batsch) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2512969
 |
RASCIJEPLJENA ROŽNATICA
Calocera furcata (Fr.) Fr.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Calocera
Engleski naziv: Forked Stagshorn
Plodno tijelo: 0.5-1.5 (2.5) cm visoko i 1-2 (3) mm debelo, iz osnove rastu valjkasti kratki klinčići koji se pri vrhu dihotorno račvaju na 2-3 kratka šiljka, fertilni je dio do same osnove, stručak se nalazi ispod kore drva u obliku želatinoznog zadebljanja ili počiva na bijelom miceliju, po vlažnom je vremenu viskozno; svijetložuto, žuto-narančasto do oker-žuto.
Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, mogu imati 3 pregrade, 10-12 x 7-9 µm; otrusina je žućkasta.
Meso: Žućkasto, elastično; miris nije izražen, okus blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u pojedinačnim busenima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog drveća s korom, najčešće jele i bora, ali se pronađe i na trupcima breze.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Opisana je vrsta vrlo slična rogatoj rožnatici (Calocera cornea), koja raste samo na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Plodna tijela su joj raštrkana i tek rijetko kao busenasta, a makroskopski se najviše razlikuje po tome što su vršci šiljati i nikada se ne račvaju. Mikrostruktura se također razlikuje, jer njezine spore imaju samo jednu pregradu. Ova gljiva ne spada u koraljne gljive iz roda capica (Ramaria), koje imaju krhko, a ne savitljivo meso kao kod naše vrste.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1517. Rascijepljena rožnatica (Calocera furcata (Fr.) Fries)
-
Calocera furcata (Fr.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2512992
 |
|
|
Calocera glossoides - created on November 2018 in Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев |
 |
 |
|
VLAŽAN JEZIK
Calocera glossoides (Pers.) Fr.
Etimologija: glossa (gr.) = jezik + eidos (gr.) = sličnost. Po izgledu.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Calocera
Engleski naziv: Tongue Stagshorn
Plodno tijelo: 0.3-1 (1.5) cm visoko i 1-2 (3) mm široko, s uočljivim stručkom dimenzija 4 x 1 mm, kopljasto; kod svježe gljive je žuto, žuto-narančasto ili narančasto, a kod suhe gljive zlatno-smeđe, površina je malo uzdužno naborana.
Spore: Usko eliptične i lagano kobasičaste, prozirne, s tankim pregradama, u starosti s 1-3 čekinje, 12-14 x 3-4.5 µm; bazidiji 50 x 4.5 µm, račvaju se na dva dijela; hife su s tankim pregradama, bezbojne, do 2.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Žuto, žuto-narančasto, gumeno, ljepljivo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta i bukve; uzrokuje bijelu trulež drva.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Ova vrsta lako se zamijeni s rogatom rožnaticom (Calocera cornea) koja raste u velikoj množini na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Slična vrsta je malo drugačijeg izgleda, nema kopljasti oblik i čekinjaste spore u starosti. Rascijepljena rožnatica (Calocera furcata ) raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, nema izražen stručak, te ima nešto manje spore.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1520. Vlažan jezik (Calocera glossoides (Pers. ex Fr.) Fr.), Sinonimi: Dacryomitra pusilla Tul., Dacryomitra glossoides Bref.
-
Calocera glossoides (Pers.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/8916055
 |
VISKOZNA ROŽNATICA
Calocera viscosa (Pers.) Fr.
Etimologija: viscosus (lat.) = viskozno, mazavo. Po mazavoj površini.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Calocera
Engleski naziv: Yelly-Antler
Plodno tijelo: Pojedinačno 3-5 (6) cm visoko i 0.4-0.9 (1.2) cm široko, a u busenu do 20 cm široko, u obliku je grmića poput vrsta iz roda Clavaria, dvokrako se razgranava u nastavake s vršcima s po dva šiljata zupca; žuto-narančaste ili narančaste boje; osnova je dosta korjenasto produljena u supstratu, s dugim je korjenastim snopom bijelih vlakana.
Spore: Kobasičaste, duguljaste, 8-12 x 4.3-5.2 µm; otrusina je svijetložuta do žućkasto-oker.
Meso: Kod svježih gljiva je hladetinaste konzistencije, gumasto, žilavo, slično je hrskavici, žuto-narančasto, oživljava vlagom; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (korijenje, panjevi, trupci) crnogoričnog drveća, najčešće bora, te prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Po žilavom mesu, skoro želatinoznoj konzistenciji, sluzavoj površini i korjenastom nastavku stručka razlikuje se od griva (Clavaria) koje su većih dimenzija, razgranatije i mesnatije. Također, ne raste na zemlji, već na drvu.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1516. Viskozna rožnatica (Calocera viscosa (Pers.: Fr.) Fr.)
-
Calocera viscosa (Pers.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/9134585
 |
|
|
Dacrymyces capitatus - created on October 2023 in Stadtbezirk West, Halle (Saale), Germany by Katrin Schneider |
|
|
|
GLAVATA DRHTALICA
Dacrymyces capitatus Schwein.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Dacrymyces
Plodno tijelo: 1-4 (20) mm široko, plodna tijela su gotovo spojena, može imati pločasti ili jastučasti oblik, poput dugmeta, vrlo je sitno, za supstrat se drži vrlo kratkim stručkom, stručak ima korjenast oblik (vidi se pomoću leće) i spaja se s plodno tijelom, glatko, na kraju prilično gusto naborano; žućkasto do narančasto, svjetlucave boje.
Spore: Eliptične, valjkaste, glatke, prozirne, trostruko pregrađene, 9.8-12 x 3.9-5 µm; otrusina je bjelkasta.
Meso: Želatinozno, sočno, mekano; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) bjelogoričnog drveća, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Radi se o štetniku drva. Zarazi i brzo dovodi do razgradnje drvene dijelove kuće kao što su vrata, prozori, ograde, oprema za dječja igrališta itd.
Napomena: Glavata drhtalica po obliku plodnog tijela sliči gljivama iz roda Dacrymyces. Osobito je potreban oprez pri determinaciji da se ne zamijeni s kapljastom drhtalicom (Dacrymyces stillatus), koja raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog i bjelogoričnog drveća. Može se zamijeniti i s minornom drhtalicom (Dacrymyces minor), koja naraste široko samo 1 mm, te se može zamijeniti i s raznolikospornom drhtalicom (Dacrymyces variisporus), koja raste isključivo na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, osobito bora.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1551. Glavata drhtalica (Dacrymyces capitata Schw.)
-
Dacrymyces capitatus Schwein. 2023. https://www.gbif.org/species/2512907
 |
|
|
Dacrymyces chrysospermus - created in Estonia by Vello Liiv |
|
|
|
ZLATNA DRHTALICA
Dacrymyces chrysospermus Berk. & M.A.Curtis
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Dacrymyces
Engleski naziv: Orange Jelly Spot
Plodno tijelo: 0.5-1 (3) cm široko, vrlo je promjenljiva oblika, najprije je kuglasto, kasnije nepravilno naborano, također ponekad izduženo, posjeduje manje-više israženi stručak; u mladosti je žućkasto ili žućkasto-narančasto, poslije postane tamnije, do narančasto-smećkasto.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 18-23 x 6.5-8 µm; otrusina je žućkasta.
Meso: Želatinozno, sočno, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) crnogoričnog drveća, osobito jela i borova, a rjeđe bjelogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Zbog istaknuta stručka na plodnom tijelu i jednolične žuto-narančaste boje lako se prepozna. Druge želatinozne drhtalice nemaju stručak ili je on posve sitan, odnosno tek primjetan. Mali trik može pomaže u prepoznavanju želatinoznih gljiva kada su osušene: granu s osušenom gljvom ili osušenu gljivu stavite u vodu na sat vremena. Želatinozna gljiva će obično ponovno nabubriti.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1556. Zlatna drhtalica (Dacrymyces chrysospermus Berk. & Curt.)
-
Dacrymyces chrysospermus Berk. & M.A.Curtis. 2023. https://www.gbif.org/species/2512921
 |
|
|
Dacrymyces minor - created in Finland by Stefan Jakobsson |
 |
|
|
MINORNA DRHTALICA
Dacrymyces minor Peck
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Dacrymyces
Plodno tijelo: 0.5-0.8 (1.2) mm široko, ima oblik sitnih jastučića ili zadebljanog diska, raste pojedinačno, vrlo rijetko se sjedinjuje s drugim plodno tijelom, površina je sjajna; prozirno do žućkasto, limunastožuto, žuto-zelenkasto do žućkasto-oker ili narančasto, po suhom vremenu postane žuto-smećkasto.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s poprečnim pregradama, 8-16 x 4-6 µm; otrusina je bjelkasta.
Meso: Želatinozno, mekano, prozirno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog drveća bez kore, a rjeđe bjelogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva koja izgleda kao bijela trulež.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Osim toga što ima vrlo sitno plodno tijelo, za minornu je drhtalicu značajno da raste posve osamljeno u rijetkim skupinama.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1554. Minorna drhtalica (Dacrymyces minor Peck)
-
Dacrymyces minor Peck. 2023. https://www.gbif.org/species/2512899
 |
KAPLJASTA DRHTALICA
Dacrymyces stillatus Nees
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Dacrymyces
Engleski naziv: Common Jelly Spot
Plodno tijelo: 1-4 (60) mm široko, formira široke nakupine, ima jastučast oblik ili sliči dugmetu, a može biti i razrašteno, često ima dva oblika na istom staništu, jer, žućkaste bazidijospore izvode tamniji oblik, a narančasti oblik proizvodi oidije (arthospore); na sredini ima sitan produžetak kojim se drži za supstrat; površina je glatka ili malo valovita, katkad može imati i oblik mozga, sjajna, mazava; svijetložuto, narančasto, narančasto-crveno do crveno, po suhom je vremenu tamnonarančasto.
Spore: Eliptične, valjkaste, glatke, prozirne, s 3 poprečne pregrade, 10-18 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.
Meso: Žućkasto do narančasto, mekano, želatinozno, elastično, u starosti po vlažnom vremenu se rastapa; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva koja izgleda kao bijela trulež.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Kapljasta drhtalica može imati na staništu jako promjenljivu boju, a ističe se dvama oblicima spora. Može se zamijeniti s nekim vrstama drhtalica koje rastu u isto vrijeme i na istome staništu. Riječ je o štetniku drva kojeg ne treba podcjenjivati. Zaraželi drveni elementi kuće kao što su vrata, prozori, ograde, oprema za dječja igrališta itd. se zbog relativno visoke stope razgradnje drva brzo raspadaju. Važne drvene elemente stoga uvijek treba provjeravati nakon prvih znakova zaraze.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1552. Kapljasta drhtalica (Dacrymyces stillatus Nees.: Fr.), Sinonim: Dacrymyces deliquescens (Bull. ex St.Am.) Duby
-
Dacrymyces stillatus Nees. 2023. https://www.gbif.org/species/2512925
 |
|
|
Dacrymyces variisporus - created in Norway by Åge Oterhals |
 |
 |
|
RAZNOLIKOSPORNA DRHTALICA
Dacrymyces variisporus McNabb
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Dacrymyces
Plodno tijelo: 0.5-1.5 (2) cm široko, ima oblik kvržica, jastučića ili dugmeta, poslije je slegnuto i u sredini malo udubljeno, za supstrat se drži cijelom širinom jer nema stručak ili mali šiljak, površina je glatka ili blago naborana; može biti žućkasto, žuto-narančasto do tamnosmeđe, po suhom je vremenu je narančasto do narančasto-crveno.
Spore: Usko do široko eliptične ili kobasičaste, glatke, prozirne, kada sazriju imaju čak 3-7 pregrada, 17-30 x 4.5-9 µm; otrusina je bjelkasta.
Meso: Zelenkasto do žuto-zeleno, želatinozno, elastično, mekano, rastapa se u zluzavu masu; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog drveća, osobito jela i borova; uzrokuje smeđu trulež drva.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Raznolikosporna je drhtalica vrlo slična i lako se može zamijeniti kapljastom drhtalicom (Dacrymyces stillatus). Međutim, makroskopski se bitno razlikuje od spomenute drhtalice jer plodno tijelo izravno leži na supstratu i nema tragova maloga stručka. Od spomenute se drhtalice razlikuje i mikroskopski, jer njezine bazidije imaju bazalnu kopču i pregrade na hifama imaju također kopče.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1555. Raznolikosporna drhtalica (Dacrymyces variisporus Mc.Nabb), Sinonim: Dacrymyces abietinus Pers. ex Pers.
-
Dacrymyces variisporus McNabb. 2023. https://www.gbif.org/species/2512936
 |
|
|
Femsjonia peziziformis - created on September 2016 in Kirovo-Chepetskiy rayon, Russian Federation by Vladimir Bryukhov |
|
|
|
ČAŠKASTA DRHTALICA
Ditiola peziziformis (Lév.) D.A.Reid
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Ditiola
Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, može imati oblik zvrka, čašice ili valjka; unutarnja je površina ravna ili malo ulegnuta, odnosno konkavna, glatka, brazdasta, svijetložuta, vanjska je površina bjelkasta i vrlo sitno baršunasto-maljava, katkad je produžen poput stručka.
Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, sa zrnatim sadržajem, 24-30 x 8-9 µm; otrusina je bijela, bezbojna.
Meso: Želatinozno, mekano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća s korom, osobito često hrasta i jele.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Čaškasta je drhtalica vrlo lijepa gljiva te ima znanstveni naziv pezizaeformis, jer po obliku plodnog tijela neodoljivo podsjeća na mješinarke iz razreda Pezizomycetes koje imaju oblik tavice ili plitkog pehara. Međutim mikrostruktura se bitno razlikuje, jer se ona svrstava u koljeno Basidiomycota i razred Dacrymycetes, a razred Pezizomycetes pripada koljenu mješinarki (Ascomycota), što znači da imaju spore u mješinicama.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1549. Čaškasta drhtalica (Femsjonia pezizaeformis (Lév.) Karst), Sinonimi: Femsjonia luteoalba Fr., Femsjonia radiculata (Fr.) Martin
-
Ditiola peziziformis (Lév.) D.A.Reid. 2023. https://www.gbif.org/species/5236925
 |
UKORIJENJENA DRHTALICA
Ditiola radicata (Alb. & Schwein.) Fr.
Etimologija: radicatus (lat.) = ukorijenjen. Po ukopavanju u podlogu.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Ditiola
Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, u obliku je zvrka ili dugmeta, zaobljeno ili nepravilno zakrivljeno, u mladosti je bradavičasto, kasnije je stručkoliko, više je ili manje prekriveno bijelim ovojem; isprva je crvenkasto, kasnije je žuto, limunastožuto do narančasto.
Stručak: Valjkast ili stisnut, na vrhu je širi, često je nepravilan, na dnu je s izraženim micelijem, bijel.
Spore: Eliptične, obično su zakrivljene, 7.8-12.2 x 3.8-6.2 µm; otrusina je svijetložuta.
Meso: Tanko, želatinozno, mekano, žućkasto, u stapci je svjetlije; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća s korom, osobito jasike ili bora.
Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Po boji je slična glavata drhtalica (Dacrymycetes capitatus), koja ima mnogo slabije razvijen stručak i nema bijeli micelij na dnu stručka.
Referentni izvori:
-
Ditiola radicata (Alb. & Schwein.) Fr.. 2024. https://www.gbif.org/species/5236929
 |
ŽUTA TRUBLJAČA
Guepiniopsis buccina (Pers.) L.L.Kenn.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Guepiniopsis
Plodno tijelo: 0.5-1.5 (2) cm visoko i 2-8 (11) mm široko, formirano je od mnogih zbijenih peharčića ili čašica sa stalkom, sjajno, u cjelosti je žuto ili žuto-narančasto; himenijalna je vanjska strana formirana od debelih i račvastih nabora, poput letvica, poneka čašica ima potpuno gladak himenij, s bijelim dlačicama; unutarnja je strana glatka; rub je tanak, vijugav i nepravilno zupčast.
Spore: Eliptične, kobasičaste, glatke, prozirne, s 3-7 pregrada, 10-16 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.
Meso: Voštano, želatinozno do gotovo hrskavičasto, žilavo, žuto ili žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Žutoj trubljači sliči želatinozna trubljača (Dacrymyces chrysocomus) koja naraste samo 0.5-1.5 cm široko, žute je boje, ima želatinozno meso i raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnoga drveća.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1550. Žuta trubljača (Guepinopsis buccina (Pers. ex Fr.) Kennedy)
-
Guepiniopsis buccina (Pers.) L.L.Kenn. 2023. https://www.gbif.org/species/2512861
 |
|
|
Guepiniopsis estonica - created on October 2023 in Doksy, Czechia by gekko013 |
|
|
|
ESTONSKA DRHTALICA
Guepiniopsis estonica (Raitv.) M.Dueñas
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Dacrymycetes / Dacrymycetales / Dacrymycetaceae / Guepiniopsis
Plodno tijelo: 1-4 mm široko, oblika je nepravilnog jastučića, vrlo rijetko je spojeno s drugim plodnim tijelima, za podlogu se drži pomoću sitnoga stručka; dok je svježe, žuto je do narančasto, kada se posuši, postane narančasto-smećkasto, površina je hrapava i sjajna.
Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, u starosti sa 7-10 poprečnih pregrada, 18-26 x 8-12 µm.
Meso: Želatinozno, žuto je do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, za vlažna vremena kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, daske) različitog crnogoričnog drveća.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Može se zamijeniti s drugim vrstama sitnih drhtalica, a za sigurniju determinaciju nužna je mikroskopska analiza spora.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1553. Estonska drhtalica (Dacrymyces estonicus Raitviir)
-
Guepiniopsis estonica (Raitv.) M.Dueñas. 2023. https://www.gbif.org/species/2512859
 |
HRĐA RUŽA
Phragmidium mucronatum (Pers.) Schltdl.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Pucciniomycetes / Pucciniales / Phragmidiaceae / Phragmidium
Engleski naziv: Rose Rust
Plodno tijelo: U obliku je karakterističnih narančastih pjega ili praškastih nakupina spora na donjoj strani listova, te crvenkastih ili narančastih na gornjoj strani, u osnovi je makrociklična hrđa, ima svih pet stadija u razvoju, te je monoksena (svi stadiji razvoja odvijaju se na ruži). Prvi stadij je stadij spermagonija koji se obično ne primjećuje. U tom stadiju dolazi do formiranja spermacijskih spora. One se nalaze u nektaru koji je bogat šećerom te iz njega izlaze kapljice spermagonija. Drugi stadij je stadij ecidiospora u kojem se formiraju krupne narančaste ecidije. Ecidije nastaju u grupama i imaju brašnast izgled zbog velikog broja ecidiospora. Treći stadij su uredospore koje se proizvode u uredinijima. To vegetativne spore koje se proizvode u dikarionskom miceliju. Uredosorusi s uredosporama, su ružičaste ili crvenonarančaste boje, te nastaju na naličju lišća tijekom ljeta. Četvrti stadij obuhvaćaju teliospore s teliosorusima, one mogu biti jednostanične ili višestanične, a javljaju se na pedikulima. Nakon nekog vremena kliju u bazide s bazidiosporama te započinje peti stadij. Bazidiospore proizvode bazidije i one su najčešće četvreostanične i javljaju se četiri bazidiospore. (Bolesti i zaštita ruža, Klarić, Ivona, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, 2023.)
Spore: Eliptične, obrnuto jajolike ili gotovo kuglaste, 22-28 X 15-20 µm.
Meso: Vrlo tanko, gotovo i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao parazit na ružama i drugim biljkama iz porodice ruža (Rosaceae) i uzrokuje hrđu na biljkama. Optimalni uvjeti za razvitak bolesti su od 18 do 21ºC uz kontinuiranu vlažnost biljnih organa kroz najmanje 3-4 sata.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Postoji gotovo 8000 vrsta malih fitoparazitnih gljiva (gljiva hrđa), od kojih se većina može identificirati samo mikroskopski. Sve male fitoparazitske gljive i hrđe su obligatni paraziti i žive na biljci domaćinu, uskraćujući joj potrebne hranjive tvari i ubijajući je ili uništavajući. Patogen napada sve biljne organe i u poodmakloj fazi može biti uzrok otpadanja lišća. Mjere zaštite su preventivne, a odnose se na skupljanje, uništavanje i spaljivanje zaraženog lišća tijekom vegetacije i pred zimu. U kurativne mjere potrebno je provesti prskanje fungicidima.
Referentni izvori:
-
Phragmidium mucronatum (Pers.) Schltdl. 2024. https://www.gbif.org/species/7789914
 |
ŠILJATA DRHTALICA
Gymnosporangium clavariiforme (Wulfen) DC.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Pucciniomycetes / Pucciniales / Pucciniaceae / Gymnosporangium
Engleski naziv: Tongues Of Fire
Plodno tijelo: 1-5 (7) cm dugo i 1-3 cm debelo, u obliku je izduženih štapićastih tvorbi koje podsjećaju na rogove, glatko, žućkasto, žuto-narančasto ili narančasto, vršci poslije postanu smeđi, u stadiju teleutospora se po vlažnom vremenu prilično zadeblja i u takvom obliku ima krasnu žuto-narančastu boju.
Spore: Dvostanične, s prilično debelim stijenkama, 50-86 x 13-20 µm; otrusina je žuta.
Meso: Žućkasto, gumasto, želatinozno, ubrzo se rastopi; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste tijekom godine, češće od travnja do rujna, busenasto, kao parazit na različitim živim biljkama iz roda Juniperus ili na bjelogoričnom drveću, po šumama, parkovima i vrtovima.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Ova se gljiva najčešće pronađe na primarnom domaćinu, odnosno borovici (Juniperus communis) na kojoj po vlažnom vremenu stvara brojne štapićaste želatinozne tvorbe. Poslije gljiva oslobađa spore koje se šire pomoću vjetra dok ne zaraze alternativnog domaćina, odnosno stablo gloga (Crataegus monogyna). Gljiva na alternativnom domaćinu stvara žućkasta udubljenja na listovima, a također zarazi i plod, na kojem stvara vrlo sitne cjevaste tvorevine s blijedim resastim završetcima (peridije). Spore nakon toga moraju zaraziti borovicu kako bi završile životni ciklus. Gljiva ne uzrokuje ozbiljne štete na borovici, ali glog može pretrpjeti ozbiljan gubitak plodova.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1558. Šiljata drhtalica (Gymnosporangium clavariaeforme (Jacq.) De Candolle)
-
Gymnosporangium clavariiforme (Wulfen) DC. 2023. https://www.gbif.org/species/8564813
 |
SMREKINA DRHTALICA
Gymnosporangium tremelloides R.Hartig
Etimologija: tremesco (lat.) = drhtavo. Po drhtavoj konzistenciji.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Pucciniomycetes / Pucciniales / Pucciniaceae / Gymnosporangium
Plodno tijelo: 2-5 (7) cm široko i 2-3 cm visoko, u obliku je nepravilnog, prozirnog, sluzavog i želatinoznog jastučića ili je naborano poput moždanih vijuga, narančaste ili narančasto-smeđe boje, izgledom podsjeća na vrste iz roda Tremella.
Spore: Teliospore eliptične do vretenaste, blijedosmeđe; (35.5) 41.6 - 52.1 (57.7) × (17.7) 21.4 - 27.6 (31) µm, Q = (1.3) 1.6 - 2.3 (3.1), N = 120, Me = 46.1 × 24.2 µm, Qe = 1.9; aeciospore (basidiospore) su smeđe i s kvržicama po površini, (11.3) 13.2 - 17.1 (21.7) × (7.2) 8.5 - 11 (12.2) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.8 (2.3), N = 120, Me = 15.1 × 9.8 µm, Qe = 1.6; otrusina je žuta.
Meso: Želatinozno, žućkasto, gumasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, kao parazit na živim biljkama borovice (Juniperus spp.) i drveću iz porodice Rosaceae, kao što su jabuke i dunje, te oskorušama.
Doba rasta: 4, 5
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Potpada u porodicu Pucciniaceae, što je određeno vrstom spora koje ima, ima teleutospore i aeciospore. Opisana vrsta treba dva domaćina da dovrši svoj životni ciklus: stablo iz porodice Rosaceae kao sekundarnog domaćina, uključujući oskorušu, a primarni domaćin je borovica (Juniperus communis). Životni ciklus započinje klijanjem bazidiospore koja je dospjela na list oskoruše, jabuke ili dunje, na kojem razvija monokariotski micelij s piknidima (crnkaste pjege) u kojima se tvore pikniospore koje djeluju kao muške stanice i receptorske hife koje djeluju kao ženske stanice. Spajanjem nastaju dvojezgrene hife, koje stvaraju narančaste diskove na površini lista. Dvojezgrene aeciospore raspršuju se pomoću vjetra. Ako aeciospora inficira granu borovice, formira se micelij iz kojeg nastaju plodna tijela u kojima se razvijaju dvojezgrene teleutospore. Telieutospore se sastoje od dvije dvojezgrene stanice, vretenastog su oblika i zaštićene debelom stijenkom. Na kraju se dvije jezgre stanice teleutospore stapaju u diploidnu stanicu, bazidiju. Veoma je slična vrsta Gymnosporangium juniperi koja također izgleda poput želatinozne mase, ali ima male šiljke kojima je zakačena na granu živog drva koje parazitira.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1557. Smrekina drhtalica (Gymnosporangium tremelloides De Candolle)
-
Gymnosporangium tremelloides R.Hartig. 2023. https://www.gbif.org/species/2516096
 |
HRĐA LEDINJAKA
Uromyces ficariae (Schumach.) Lév.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Pucciniomycetes / Pucciniales / Pucciniaceae / Uromyces
Engleski naziv: Bitter Chocolate Rust
Plodno tijelo: 0.5-1 mm široko, u obliku je crno-smeđih ili čokoladnosmeđih erodiranih lezija ili grozdova telija na površini peteljke i lista.
Spore: Urediniospore su široko eliptične do jajolike, ponekad su sitno šiljaste, prozirne do blijedožute, stijenka je 1-2 µm debela, 21-29 x 19-23 µm, teliospore su vrlo nepravilnog oblika, često višekutne, smeđe, glatke, stijenka je 2-3 µm debela, 24-40 x 13-21 µm; otrusina je smeđa.
Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, i rano ljeto, osobito u vrućim razdobljima, skupno, na livadama i travnjacima, kao parazit na živim biljkama iz iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae), na peteljkama i listovima ledinjaka ili zlatice (Ranunculus ficaria). Primjerci na slici snimljeni su na listovima ledinjaka.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Gljiva se javlja uglavnom na peteljkama i lišću. Stvara crno-smeđe ili čokoladnosmeđe lezije koje oštećuju epidermu, u kojima se razvija veliki broj spora.
Referentni izvori:
-
Uromyces ficariae (Schumach.) Lév.. 2024. https://www.gbif.org/species/2516019
 |
HRĐA GRAŠKA
Uromyces pisi-sativi (Pers.) Liro
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Pucciniomycetes / Pucciniales / Pucciniaceae / Uromyces
Engleski naziv: Pea Rust
Plodno tijelo: Do 1 mm široko, u obliku je sitne zdjelice s bijelim izrepanim, raspucanim rubom, unutarnja je strana žuta, narančasta do narančasto-smeđa.
Spore: Kuglaste do široko eliptične, sitno bradavičave, 20-30 x 15-22 µm; otrusina je tamnosmeđa.
Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, osobito u vrućim razdobljima, skupno, na livadama, travnjacima i vrtovima, kao parazit na glavnom domaćinu, živim biljkama iz porodice mahunarki (Fabaceae), kao što su grašak (Pisum sativum) i razne vrste iz roda grahorki (Lathyruse), kao i biljke kao što su obična žućica (Cytisus scoparius), drvo lucerke (Chamaecystus palmensis) ili vučjak (Lupinus polyphyllus), dok je sekundarni domaćin obična ili uskolisna mlječika (Euphorbia ciparissias), a gljiva se redovito razvija na donjoj strani listova. Primjerci na slici snimljeni su na listovima obične mlječike.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Gljiva se javlja uglavnom na lišću. U početku proizvodi lezije koje oštećuju epidermu, stvarajući crvenkasto-smeđe pustule na obje strane lista, u kojima se razvija veliki broj spora. Zaražene se biljke jako izmijene, peteljke postaju duže, a listovi izgledom podsjećaju na cvatove i mirišu na med, što privlače kukce koji ih zauzvrat raspršuju dok ne zaraze alternativnog domaćina. Mogu se raspršivati i pomoću vjetra. Kod jakih napada lišće žuti, suši se i opada. Spore nakon toga moraju zaraziti primarnog domaćina kako bi završile životni ciklus.
Referentni izvori:
-
Uromyces pisi-sativi (Pers.) Liro. 2024. https://www.gbif.org/species/2515938
 |
|
|
Naematelia encephala - created in Norway by Rune Zakariassen |
 |
|
|
CRNOGORIČNA DRHTALICA
Naematelia encephala Pers. Fr
Etimologija: encephala = mozak. Po obliku mozga.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Tremellomycetes / Tremellales / Naemateliaceae / Naematelia
Engleski naziv: Conifer Brain
Plodno tijelo: 1-4 (6) cm široko, poput jastuka je naslonjeno na supstrat, teži da postane kuglasto, površina je vijugavo-izbrazdana poput površine mozga; bijelo, oker, svijetlosmeđe, ružičasto do ružičasto-smećkasto.
Spore: Ima dvije vrste spora različite veličine, kuglaste, 6.5-11 x 6-10 µm i eliptične, 9-14 x 5-7 µm; također ima i dvije vrste bazidija; otrusina je bijela.
Meso: U sredini se nalazi čvrsto bijelo meso koje je obmotano malo želatinoznim ružičasto-smećkastim slojem, s vanjske je strane prljavo bijelo do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, često raste u društvu sa krvarećom poličicom (Stereum sanguinolentum) koja raste u istim uvjetima; slabo je rasprostranjena vrsta.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnom izgledu, vanjska strana plodnog tijela podsjeća na površinu mozga.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1533. Crnogorična drhtalica (Tremella encephala Pers.)
-
Naematelia encephala (Pers.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2518365
 |
|
|
Phaeotremella foliacea - created in Finland by Jarkko Korhonen |
 |
 |
|
LISNATA DRHTAVICA
Phaeotremella foliacea (Pers.) Wedin, J.C.Zamora & Millanes
Etimologija: Po izgledu.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Tremellomycetes / Tremellales / Tremellaceae / Phaeotremella
Engleski naziv: Jelly Leaf
Plodno tijelo: 1-3 (30) cm široko i do 6-7 cm visoko, formirano je od tankih kružnih režnjeva, nakovrčano, valovito; žuto-oker je ili crvenkasto-smeđe, u starosti i osušeno je crno-smeđe, uz pomoć povećala su po površini uočljive male žlijezde, čitava je površina plodna.
Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, 5-11 x 4.5-9.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Smećkasto je ili smeđe, želatinozno, gumasto, dosta je žilavo, u starosti je tvrdo i koštano; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, a češće u jesen, zimu i proljeće, kao parazit na živom drveću ili saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drvaća, češća je na bjelogoričnom drveću. Prilično je rasprostranjena vrsta.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Ako se popari vrelom vodom, okus je neutralan ili u starosti može biti neugodan pa se ne preporučuje za konzumiranje.
Napomena: Po nešto tamnijoj, smeđoj, a ne žutoj boji se razlikuje od naborane drhtalice (Tremella mesenterica). Konzistencija je slična, a izgledom podsjeća na neke vrste iz roda Exidia.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1530. Lisnata drhtalica (Tremella foliaceae (Pers. ex S.F.Gray) Pers.)
-
Phaeotremella foliacea (Pers.) Wedin, J.C.Zamora & Millanes. 2023. https://www.gbif.org/species/9645698
 |
|
|
Tremella aurantia - created on November 2023 in Exmoor National Park, Minehead, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by exmoorpeter |
|
|
|
NARANČASTA DRHTALICA
Tremella aurantia Weinm.
Etimologija: aurantia (lat.) = narančasto, žuto-narančasto. Po narančastoj boji.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Tremellomycetes / Tremellales / Tremellaceae / Tremella
Plodno tijelo: 2-14 (18) cm široko i 2 6 (8) cm visoko, vrlo je nepravilnog oblika, neujednačeno je naborano i vijugavo poput moždanih vijuga, glatko, sjajno, po suhom se vremenu skuplja, a poo vlažnom oživljava; blijedožuto, žućkasto je ili žuto-narančasto.
Spore: Kuglaste do bademaste, 5.5-9 x 4.5-7 µm; otrusina je bijela.
Meso: Blijedožuto do narančasto, želatinozno, prilično je žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće od kasne jeseni do proljeća, u busenima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća te kao parazit na miceliju dlakave poličice (Stereum hirsutum).
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristično raste na miceliju i među plodnim tijelima dlakave poličice.
Referentni izvori:
-
Josipović, Matija. 2016. Očaravajući svijet gljiva. Lao-commerce d.o.o. Rijeka. – 443. str. Narančasta drhtalica (Tremella aurantia Schweinitz: Fr.)
- Tremella aurantia Weinm. 2024. https://www.gbif.org/species/7830431
 |
|
|
Tremella fuciformis - created on June 2021 in Кабардино-Балкарская республика, Russian Federation by Марина Ландшафтное бюро LOOK |
|
 |
|
SRBRNA DRHTALICA
Tremella fuciformis Berk.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Tremellomycetes / Tremellales / Tremellaceae / Tremella
Engleski naziv: Snow Fungus
Plodno tijelo: 5-18 (20) cm široko, izgleda poput rascvjetale ruže, iz zajedničke se baze razvijaju izuvijani isprepleteni listići, sliči kovrčastoj kokici (Sparassis crispa), listovi su glatki, sjajni, isprepleteni, valoviti, naborani i tanki, prekrasne su bijele ili srebrnastobijele boje, rub je neravan poput zupčanika.
Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 7-14 x 5-8.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Želatinozno, mekano, kada se osuši postane tvrdo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag, slatkast.
Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, uglavnom u mediteranskim područjima.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Uzgaja se u azijskim zemljama na drvenoj podlozi te se prodaje u osušenom obliku. Može se uzgajati i kod nas, a načini uzgoja se mogu pronaći na internetu.
Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje imaju antitumorske, protuupalne te učinke protiv pretilosti, starenja i neurodegenerativnih bolesti, kao što je Alzheimerova bolest (National Library of Medicine. 2024. Overcharged lipid metabolism in mechanisms of antitumor by Tremella fuciformis-derived polysaccharide; Structural Characterization and Anti-Inflammatory Activity of Polysaccharides from Tremella fuciformis on Monosodium Urate-Stimulated RAW264.7 Macrophages; Imunološki polisaharid iz Tremella fuciformis : bitna uloga acetilacije u imunomodulaciji; The Neuroprotective and Neurotrophic Effects of Tremella fuciformis in PC12h Cells; Tremella fuciformis polysaccharide reduces obesity in high-fat diet-fed mice by modulation of gut microbiota). Također pomaže kod izbjeljivanja kože i zacjeljivanje rana (National Library of Medicine. 2024. Tremella fuciformis Inhibits Melanogenesis in B16F10 Cells and Promotes Migration of Human Fibroblasts and Keratinocytes).
Napomena: Ova prekrasna drhtalica u prirodi raste u tropskim krajevima (Japan, Kina, Indonezija, Filipini). Uspješno se uzgaja u zatvorenim prostorima, a prenesena je i u Europu. U trgovini se prodaje zapakirana i suha, a prije upotrebe jedan se svežnjić potopi u hladnu vodu nakon čega se jako napuše i znatno poveća. Nakon toga se može konzumirati na razne načine.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1529. Srebrna drhtalica (Tremella fuciformis Berk.)
-
Tremella fuciformis Berk. 2023. https://www.gbif.org/species/5237434
 |
OKRUGLOSPORNA DRHTALICA
Tremella globispora D.A.Reid
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Tremellomycetes / Tremellales / Tremellaceae / Tremella
Plodno tijelo: 2-9 (15) mm široko, po vlažnom je vremenu polukuglasto, poslije je poput nepravilnih jastučića ili grudve snijega, glatko, mazavo, u starosti se rastoči; gornja je površina fertilna i kvrgava, bjelkasta ili opalescentna poput mutnog stakla do svijetlooker.
Spore: Kuglaste, imaju istaknut apiculus, glatke, prozirne, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je bijela.
Meso: Želatinozno, mekano, kada se posuši, postane gotovo nevidljivo, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste tijekom godine s dovoljno vlage u vlažnim šumama gdje se najčešće se naseli na mrtva plodna tijela gljiva rodova Eutypella, Diaporthe i Amphiporthe, te na ili pored vrste Nectria cinnabarina, koje se ubrajaju u koljeno mješinarki (Ascomycota) i koje rastu na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrastu, voli hladnije vrijeme.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je drhtalica zanimljiva zbog toga što parazitira sitne mješinarke iz roda Diaporthe i Eutypella. Raste samo po kišovitom vremenu, a po suhom se vremenu posuši i postane gotovo nevidljiva. Zbog toga i zbog vrlo sitnog rasta često ostane nezapažena. Mali trik pomaže da prepoznate želatinozne gljive kada su osušene: granu ili koru s gljivom stavite u vodu na sat vremena, nakon čega želatinozne gljive obično ponovno nabubre, odnosno upiju vodu i vrate se u prvobitno stanje.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1532. Okruglosporna drhtalica (Tremella globospora Reid), Sinonim: Tremella tubercularia Berk. s. auct.
-
Tremella globispora D.A.Reid. 2023. https://www.gbif.org/species/5237378
 |
NABORANA DRHTALICA
Tremella mesenterica Retz.
Etimologija: mesenteron (gr.) = opna crijeva, trbušna maramica. Po obliku.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Tremellomycetes / Tremellales / Tremellaceae / Tremella
Engleski naziv: Yellow Brain
Plodno tijelo: 2-14 (18) cm široko i 2 6 (8) cm visoko, vrlo je nepravilnog oblika, neujednačeno je naborano i vijugavo poput moždanih vijuga, glatko, sjajno, u starosti se rastoči u neuglednu masu; žućkasto je ili žuto-narančasto, kasnije izblijedi i postane sumporastožuto, često je mjestimično prekriveno bijelom otrusinom.
Spore: Kuglaste do eliptične, 10-16 x 6-9.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: U mladosti je blijedožućkasto, želatinozno i prilično žilavo, poslije je žuto-narančasto, mekše i gotovo tekuće, a osušeno je hrskavičasto i tamnonarančasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće od kasne jeseni do proljeća, u busenima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća te kao parazit na miceliju gljiva iz roda Peniophora.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog bezvrijednog okusa.
Napomena: Raste čitave godine, ali je najčešća zimi na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Ime roda ukazuje na želatinoznu konzistenciju. Slična je crnogorička drhtalica (Naematelia encephala) koja raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, svjetlije je boje i jače je naborana poput površine mozga. Pojavljuje se kao parazit na gljivama iz roda Stereum, što se rjeđe susreće.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1527. Naborana drhtalica (Tremella mesenterica Retz. ex Hook); 1528. Staklasta drhtalica (Tremella mesenterica f. alba); 1531. Žuta drhtalica (Tremella lutescens (Pers.: Fr.) Donk)
-
Tremella mesenterica (Schaeff.) Pers. 2023. https://www.gbif.org/species/11945016
 |
KUKURUZNA SNIJET
Ustilago maydis (Pers.) Roussel
Etimologija: Jer je parazit na plodu kukuruza.
Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Ustilaginomycetes / Ustilaginales / Ustilaginaceae / Ustilago
Engleski naziv: Maize Smut
Plodno tijelo: 1-4 (20) cm široko, nepravilnog je oblika, u obliku je okruglastih ili jajolikih tumorskih izraslina ili spremnika za spore okruženih s srebrnobijelom do bjelkasto-žućkastom kožicom, kasnije je sivo-crna, na kraju se pretvori u crnkastu masu koju čini enormni broj teliospora.
Spore: Kuglaste, 8-12 x 8-10 µm; otrusina je maslinasto-smeđa do sivo-crna.
Meso: Sivkasto; miris nije izražen ili je blag na voće, a okus je slatkast, poput vanilije
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na vrhu klipa kukuruza u obliku jedne ili više spojenih tumorskih izraslina, kao i na drugim dijelovima biljke.
Doba rasta: 7, 8, 9
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada dok ne sazriju spore. U Meksiku i SAD-u se prži u tavi na ulju pa se stoga posebno uzgaja. U Švicarskoj je odobrena kao jestiva gljiva, ali ne u Austriji i Njemačkoj. Sadrži male količine toksina ergotina, zbog čega se ne savjetuje konzumacija ove vrste, osobito ženama u trudnoći, jer može izazvati prijevremeni porod.
Napomena: Parazitira klipove kukuruza, a vrećaste izrasline sadrže crni prah. Lako je prepoznatljiva vrsta po staništu na zrelom klipu kukuruza, kada spore sazriju čitava stabljika kukuruza pocrni od poispadalih zrelih spora. U agrikulturi se smatra štetnom vrstom gljive.
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je u obliku nepravilnih okruglastih ili jajolikih vrećastih izraslina; 2. plodno tijelo je bjelkasto, sivkasto do žućkasto; 3. raste isključivo na zrelim klipovima kukuruza
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1559. Kukuruzna snijet (Ustilago maydis ss. Cetto)
-
Ustilago maydis (Pers.) Roussel. 2023. https://www.gbif.org/species/8092646
 |
KRVOTOČNA PUHARA
Lycogala epidendrum (L.) Fr., 1829
Etimologija: epi (gr.) = gore, iznad + dendron (gr.) = drvo. Po staništu na drvetu.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Cribrariales / Tubiferaceae / Lycogala
Engleski naziv: Wolf's Milk
Plodno tijelo: 0.6-1 (1.5) cm široko, okruglasto, mekano; najprije je crvene, narančaste ili smeđe, kasnije je sivo-smeđe, peridij je papirast, sitnozrnast, a iznutra je ispunjen gustom sluzavom crvenom do smeđom viskoznom tekućinom.
Spore: Kuglaste, gusto mrežaste, (5.7) 6.5 - 8.2 (8.6) × (5.1) 6 - 7.2 (7.7) µm, Q = 1 - 1.3 (1.4), N = 30, Me = 7.2 × 6.4 µm, Qe = 1.1; otrusina je najprije sivo-ružičasta, a kasnije je blijedooker.
Meso: U mladosti je crvenkasto, narančasto, smećkasto i sluzavo, u starosti se pretvara u oker-smeđi prah; miris i okus nisu izraženi; mlijeko je crveno do smeđe, viskozno.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, najčešće bora, na lišću ili zemlji, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Dio je Myxomiceta okruglastog oblika narančasto-crvene boje, raste skupno na krupnim drvnim ostacima (trupcima) crnogoričnog drveća. Boja posmeđi, a kašasti se sadržaj u unutrašnjosti osuši i pretvori u smećkastu otrusinu. Na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća raste slično žutosmeđe vučje mlijeko (Lycogala flavofuscum), koje je promjera do 6 cm, jajolikog je oblika, prvo je narančasto pa jarkocrveno i na kraju smećkasto. Većina se sluznjača kreće kako bi pronašla nove hranjive tvari. Često i do nekoliko centimetara dnevno. Zato se sluznjače smatraju prijelaznim oblikom gljiva u životinje.
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je crvena do narančasta; 3. površina je papirasta i sitno zrnasta; 4. Plodno tijelo je iznutra ispunjeno gustom sluzavom crvenom do smeđom viskoznom tekućinom; 4. raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, najčešće bora
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1929. Lycogala epidendron (Micheli) Fries; 1931. Lycogala epidendron var. coccinea
-
Lycogala epidendrum (L.) Fr., 1829. 2023. https://www.gbif.org/species/3213482
 |
ŽUTOSMEĐE VUČJE MLIJEKO
Lycogala flavofuscum (Ehrenb.) Rostaf., 1873
Etimologija: flavus (lat.) = žuto + fuscus (lat.) = tamno, smeđe. Po boji.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Cribrariales / Tubiferaceae / Lycogala
Plodno tijelo: 3-5 (6) cm široko, jajoliko, ponekad je stručkoliko produženo; najprije je narančasto ili žuto-narančasto do crveno, kasnije je crvenkasto-smeđe ili sivo-smeđe; peridij se sastoji od tri sloja, prilično je tvrd, kasnije je kožast, unutarnji je dio s kašastom masom narančaste boje, na oštećenim mjestima na peridiju curi narančasta tekućina.
Spore: Kuglaste, 7-8 µm; otrusina je blijedocrvena do ružičasto-smeđa.
Meso: Prvo je blijedonarančasto do sivo-crno, kasnije je čvrsto, tvrdo, kožasto i sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, te se kao parazit hrani bakterijama na površini.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Po boji, obliku je eventualno slična krvotočna puhara (Lycogala epidendrum) koja je manjih dimenzija i raste na crnogoričnom drveću. Karakteristična je vrsta po kašastoj narančastoj tekućini koju ispušta na oštećenom mjestu ili na prerezu.
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto ili jajoliko; 2. površina je žuto-narančasta do crvenkasto-smeđa; 3. na presjeku ili oštećenom mjestu curi narančasta tekućina; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1930. Lycogala flavofuscum (Ehrenberg) Rostafinski
-
Lycogala flavofuscum (Ehrenb.) Rostaf., 1873. 2023. https://www.gbif.org/species/3213461
 |
|
|
Reticularia lycoperdon - created on September 2010 in Слободской р-н, Кировская обл., Russian Federation by Vladimir Bryukhov |
|
|
|
PUHARASTA SLUZNICA
Reticularia lycoperdon Bull., 1790
Etimologija: Po sličnosti s puharama (Lycoperdon).
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Cribrariales / Tubiferaceae / Reticularia
Engleski naziv: False Puffball
Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, kuglasto, jastučasto, formira se rub kojim je na bazi spojen sa supstratom, u unutrašnjosti se razvijaju spore, koje se oslobode nakon što se rastrga kora na površini, na dnu pseudokapilicija na bazi se nalazi ravna široka pločica; najprije je bijelo do srebrnasto, u starosti je smeđe.
Spore: Kuglaste, šiljato-bradavičaste, 2/3 površine mrežaste, 7.5-10 µm; otrusina je blijedosmeđa do maslinasto-smeđa.
Meso: Mekano, konzistencija je poput tijesta, najprije je bijelo, kasnije je žućkasto, smećkasto ili smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te se kao parazit hrani s bakterijama s površine.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Rasprostranjena je vrsta i dosta velikih dimenzija pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto ili jastučasto; 2. površina je bijela do sivkasta, kasnije je smeđa; 3. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1934. Enteridium lycoperdon (Bull) Far., Sinonim: Reticularia lycoperdon Bull.
-
Reticularia lycoperdon Bull., 1790. 2023. https://www.gbif.org/species/5425828
 |
LOPTASTA SLUZNJAČA
Tubifera ferruginosa (Batsch) J.F.Gmel., 1792
Etimologija: ferrugineus (lat.) = boje željezne rđe, rđasto. Po boji.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Cribrariales / Tubiferaceae / Tubifera
Engleski naziv: Red Raspberry Slime Mold
Plodno tijelo (plazmodij): 2-7 (11) cm široko, nepravilnog je oblika, okruglasto, jajoliko, uvećani plazmodij sliči hrpi jajašaca nekih kukaca ili ribljoj ikri, često je sa sjajnom stazom jer se pomiče kao i sve sluznjače, sjajno, bez membrane, mazavo; površina je u početku bijela, kasnije postaje narančasta, crvenkasta, narančasto-crvena ili ružičasta, u starosti je smeđa do crna, obično je na donjoj strani bjelkasta.
Spore: Kuglaste, 5-8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna
Meso: Pri dnu je bjelkasto, inače je prozirno narančasto ili crvenkasto, na površini je također više ili manje vodenasta, u starosti se raspada i pretvara u prah; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit sitnijih i krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, otpalih iglica i lišća, te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Primjerci na slici snimljeni su na lokalitetu Busovača, Zelovo, pokraj Sinja.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristične je boje i površine koja podsjeća na riblju ikru pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno okruglasto ili jajoliko; 2. plodno tijelo je narančasto do crvenkasto; 3. površina podsjeća na jajašca kukaca ili riblju ikru; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1932. Tubifera ferruginosa (Batsch) Gmelin, Sinonim: Tubulina fragiformis pers.
-
Tubifera ferruginosa (Batsch) J.F.Gmel., 1792. 2023. https://www.gbif.org/species/5425805
 |
|
|
Didymium difforme - created on January 2023 in Wünsdorf, Zossen, Germany by lindernia-w |
|
|
|
DVOJNA DVOLIČNICA
Didymium difforme (Pers.) Gray, 1821
Etimologija: difformis (lat.) = različit oblik, promjenjiv oblik. Po varijabilnosti oblika.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Physarales / Didymiaceae / Didymium
Plodno tijelo (sporangij): 0.3-1 mm široko, tanak je i nema stalak, nego leži na supstratu, površina je bijela i glatka, peridij je dvostruk i vanjski je sloj tvrd poput kore, a unutarnji sloj ima promjenljivu boju te se prelijeva duginim bojama.
Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 11-14 µm; otrusina je smeđa.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na mrtvom lišću i krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) različitog drveća s korom, na stabljikama biljaka te na izmetu životinja biljoždera.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana sluznjača u stadiju plazmodija proždire i probavlja različitu organsku tvar, žive bakterije, spore i micelij gljive te komadiće žive organske tvari i drugo. Kada izgubi mobilnost, plazmodij se blokira na supstratu i formira jednu masu spora koje se prenose sporofor, odnosno u plodno tijelo. Vrlo je česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1940. Didymium difforme (Pers.) Gray
-
Didymium difforme (Pers.) Gray, 1821. 2023. https://www.gbif.org/species/3213902
 |
KORASTA SLUZNJAČA
Mucilago crustacea P.Micheli ex F.H.Wigg., 1780
Etimologija: crusta (lat.) = kora. Po tvrdom, zaštitnom sloju.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Physarales / Didymiaceae / Mucilago
Engleski naziv: Dog Sick Slime Mold
Plodno tijelo (plazmodij): 2-5 (9) cm široko, jastučasto, površina je neravna, poput združene riblje ikre, bijela, krem-žuta, smećkasta do sivo-smeđa, kasnije su fragmenti u obliku šalice, višekutni, površina je u starosti je siva do sivo-crno i dugo čupava, često izgleda poput čvrsto zapetljanih niti.
Spore: Kuglaste, bradavičave, bradavice su do 1 µm visoke, 6.5-9 µm; otrusina je crna.
Meso: Mekano, nježno, sluzavo, bijelo, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u zimu i proljeće kao saprofit u svim tipovima šuma na krupnim drvnim ostacima, mahovini, lišću ili iglicama, također se i kao parazit hrani bakterijama s površina. Primjerci na slikama snimljeni su sredinom prosinca na otoku Čiovo.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema nikakvu uporabnu vrijednost.
Napomena: Ova se neobična i čudnovata gljiva ubraja u sluznjače (Myxomicetes), koje se smatraju prijelaznim oblikom iz gljive u životinju i predstavljaju posebnu skupinu. Većina se sluznjača može sa sigurnošću determinirati samo pomoću mikroskopa.
Referentni izvori:
-
Mucilago crustacea P.Micheli ex F.H.Wigg., 1780. 2024. https://www.gbif.org/species/5425955
 |
ŽUTA SLUZNJAČA
Fuligo septica (L.) F.H.Wigg., 1780
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Physarales / Physaraceae / Fuligo
Engleski naziv: Dog Vomit Slime Mold
Plodno tijelo (plazmodij): Naraste 2-20 (30) cm široko i 1-3 cm debelo, ima izgled jastučića ili je jako nepravilno, mazavo, posve malo plodno tijelo je bjelkasto ili žuto i podsjeća na kajganu od jaja, a poslije postane sivkasto, smećkasto ili crno i pretvara se u crno-smeđi prah, rub može biti i lagano zelenkast.
Spore: Kuglaste, glatke ili s vrlo sitnim šiljcima, 6.5-9 µm; otrusina je tamnosmeđa, ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.
Meso: Bjelkasto-žućkasto, u starosti se raspada u crno-smeđi prah spora; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na gotovo trulom drvu, mahovini, lišću, a penje se i na žive biljke, također se i kao parazit hrani bakterijama s površina.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali je smatramo nejestivom jer nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost. U Srednjoj Americi (Veracruz/Meksiko) se žuta sluznjača peče na roštilju ili prži poput kajgane i tamo je nazivaju Caca de luna (španj.) = mjesečeva kakica.
Napomena: Ova se neobična i čudnovata gljiva ubraja u sluznjače (Myxomicetes), koje se smatraju prijelaznim oblikom iz gljive u životinju i predstavljaju posebnu skupinu. Na prvi pogled i po konzistenciji neodoljivo podsjeća na kajganu od jaja pa je Amerikanci zovu Scrembled-egg Slime, a plazmodij migrira i može se penjati na žive biljke. Jednom prigodom je u Ludbregu rasla na ugaženu siliranom kukuruzu za prehranu goveda i prekrila je cijeli trap dužine 40 m čija je površina bila posve žuta. U literaturi nalazimo opis i sličnu vrstu Fuligo cinerea čiji je plazmodij bjelkasto-siv i može narasti do 15 cm široko. Njezine su spore pod mikroskopom ljubičasto-smeđe, a otrusina je crna. Raste na gotovo truloj slami i po gnojištima te na raspadajućim ostacima drva.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1933. Fuligo septica (Linné) Weber
-
Fuligo septica (L.) F.H.Wigg., 1780. 2023. https://www.gbif.org/species/5426027
 |
LISNA BADHAMOVKA
Badhamia foliicola Lister, 1897
Etimologija: folium (lat.) = list + -cola (lat.) = prebivati. Po rastu na lišću.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Physarales / Physaraceae / Badhamia
Plodno tijelo (sporangij): 0.6-0.9 mm široko, kuglasto do eliptično, plazmodij je 1.5 mm visok i 0.7 mm širok, žućkast, žut do narančast, peridij je tanak, opnast, lomljiv, hrapav, bijel, s plavkastim ili sivo-plavim odsjajem, zatim je bijelo s tankim vapnenastim slojem, kasnije je s uočljivim bijelim venama, stalak ili columella je odsutna ili vrlo kratka, žućkasta, kapilicij se sastoji od mreže niti potpuno ispunjenih okruglastim granulama, s žutim, ružičastim, plavkastim ili ljubičastim preljevima.
Spore: Kuglaste, gusto bradavičave, 9-12 x 8.8-11.7 µm, Me=10,5 x 10,8 µm; otrusina je smeđa, tamno sivo-smeđa do crna.
Meso: Gotovo ne postoji; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprofit na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) lišću, slami, te na biljnom otpadu, najčešće na eukaliptusu, ali i na drugom bjelogoričnom drveću.
Doba rasta: 4, 5, 6
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Na istom se staništu može pronaći Lamproderma echinosporum, čiji je sporangij jajolik te ima stalak. Naraste 2-4 mm visoko, peridij joj je blještav, kromplavkast i prelijeva se sivo-zelenkastom bojom, a spore su velike 15-20 µm i jako šiljate.
Referentni izvori:
-
Badhamia foliicola Lister, 1897. 2024. https://www.gbif.org/species/3214239
 |
KRHKI ŽUTOPLODNJAK
Leocarpus fragilis (Dicks.) Rostaf., 1874
Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo. Po strukturi.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Physarales / Physaraceae / Leocarpus
Engleski naziv: Insect-Egg Slime
Plodno tijelo (sporangij): 0.3-2 (3) mm visoko i 0.5-1.5 mmm široko, može biti okruglasto ili ovalno, glatko, sjajno, ulašteno; može biti blijedožuto, oker, smeđe, crveno ili crveno-smeđe, okružen je vapnenastim slojem s lomljivom vanjskom stranom; ima stalak koji je lomljiv, bijel do blijedožućkast.
Spore: Kuglaste, bradavičave, 11-16 µm; otrusina je smeđa.
Meso: Membranozno, prozirno, nježno, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza, u manjim skupinama, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, ali također na lišću ili iglicama, također kao parazit jede bakterije s površina. Primjerci na slikama snimljeni su početkom prosinca na lokalitetu Dugopolje blizu Splita
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Plodna tijela opisane sluznjače u mladosti mogu biti jedva okrugla i mogu izgledati kao tekuća. U toj fazi se plodno tijelo zove plazmodij i u tom trenutku nitko ne zna kakva će sluznjača postati. Tek kada se plazmodij smiri i ostane bez hrane, pretvara se u odgovarajuće jajoliko plodno tijelo.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1925. Leocarpus fragilis (Dicks.) Rost.
-
Leocarpus fragilis (Dicks.) Rostaf., 1874. 2023. https://www.gbif.org/species/3214957
 |
|
|
Physarum viride - created in Norway by Siv Moen |
 |
|
|
ŽUTOZELENA KREČNJAČA
Physarum viride (Bull.) Pers., 1795
Etimologija: viride (lat.) = zeleno, svijetlozeleno. Po boji.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Physarales / Physaraceae / Physarum
Plodno tijelo (sporangij): 0.4-1 (1.5) mm široko i do 2 mm visoko, ima stalak i okruglastu glavicu, glavica je okruglasta, limunastožuta do žuto-zelenkasta; peridij je nježan i pokriven vapnenastim ljuskicama, podijeljen je u fragmente; kapilicij je nabijen s vretenastim čvorićima koji su povezani s bezbojnim filamentima; stalak je žuto-zelen do smeđ, a na bazi je crnkasto-smeđ.
Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 6.8-9.1 µm; otrusina je smećkasta.
Meso: Smećkasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, često s donje strane ili u pukotinama i ozlijeđenim mjestima na drvu, također se kao parazit hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana se vrsta može zamijeniti s vrstom Physarum album, koja naraste 0.4-0.7 mm visoko. Međutim, sporangiji imaju prilično dugi stalak i zbog toga se gljiva na staništu ljulja. Stalak je duži od glavice i na donjem je dijelu crnkasto-smeđ i deblji, a na gornjem je dijelu bijel i znatno tanji. Spore su okruglaste i sitno bradavičave, velike su 8-10 µm, a otrusina je crna. Ova vrsta također raste na krupnim drvnim ostacima.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1927. Physarum viride (Bull.) Persoon
-
Physarum viride (Bull.) Pers., 1795. 2023. https://www.gbif.org/species/3214852
 |
|
|
Lamproderma cristatum - created in Norway by Per Vetlesen |
 |
|
|
GREBENASTA SJAJNOKOŠKA
Lamproderma cristatum Meyl., 1921
Etimologija: crista (lat.) = greben, češalj + -atum (lat.) = tvorba participa ili glagolskih oblika u latinskom jeziku. Po obliku.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Stemonitidales / Stemonitidaceae / Lamproderma
Plodno tijelo (sporangij): 1.5-2 mm visoko i 1-1.5 mm široko, može biti okruglasto ili jajoliko i nema stalka; peridij je tamnosiv ili sivo-smeđ, kasnije je crnkast ili se prelijeva duginim bojama, opnast, tanak, brzo je prolazan, columella je valjkasta, a na gornjem je dijelu tanja, kapilicij je blijed, siv ili purpuran i na krajevima je bezbojan te izbija kroz columellu vitkim anostomozirajućim filamentima.
Spore: Kuglaste, bradavičave, 12-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.
Stanište: Raste u proljeće, pojedinačno ili raštrkano, na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) te na lišću dok se topi snijeg.
Doba rasta: 3, 4, 5
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Na istom se staništu može pronaći Lamproderma echinosporum, čiji je sporangij jajolik te ima stalak. Naraste 2-4 mm visoko, peridij joj je blještav, kromplavkast i prelijeva se sivo-zelenkastom bojom, a spore su velike 15-20 µm i jako šiljate. Spomenimo i prekrasnu vrstu Lamproderma sauteri, koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Njezin sporangij naraste 1-4 mm visoko i 1-2 mm široko, ima istaknut crni stalak na kojem se nalazi okrugla sivo-crna glavica ili se prelijeva duginim bojama. Njezine su spore bradavičave ili šiljate te okrugle, velike su 12-16 µm i otrusina je crna. Cijelo plodno tijelo podsjeća na vodotoranj s okruglim rezervoarom.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1928. Lamproderma cristatum Meylan
-
Lamproderma cristatum Meyl., 1921. 2023. https://www.gbif.org/species/5425622
 |
CRVENKASTOSMEĐA NITNICA
Stemonitis axifera (Bull.) T.Macbr., 1899
Etimologija: axis (lat.) = os, osi + fera (lat.) = nositi. Po boji.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Stemonitidales / Stemonitidaceae / Stemonitis
Plodno tijelo (sporangij): 0.3-0.8 (1) mm široko, formirano je od glave (columella) koja je nasađena na končastu peteljku, brojna zbijena plodna tijela podsjećaju na mali jastučić, peteljka je crno-smeđa ili crna, vitka i sjajna, a od ukupne dužine sporangija na peteljku otpada 1/5 ili manje, glava je bijela, žuta, smeđa, sivo-smeđa do ružičasta i doseže do samoga vrha, kapilicij izbija po cijeloj dužini glave i jako se grana te anastomozira, nakon sporuliranja glava postane svjetlija i prozirna te je na gornjem dijelu zakrivljena poput kose.
Spore: Kuglaste, glatke, sitno bradavičave, 5-8 µm; otrusina je smeđa do rđastosmeđa.
Meso: Tanko, sluzavo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Prve dvije slike snimljene su početkom lipnja na lokalitetu kanjon rijeke Cetine, oko 2 km istočno od Omiša, a posljednja početkom lipnja na lokalitetu Galgovo, pokraj Zagreba, na drvnim ostacima smreke.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je sluznjača Stemonitis flavogenita. Sporangij je 4-8 mm visok, valjkast, tup i jako zbijen. Stručak je crn i zauzima 1/3 ukupne dužine sporangija, a columella je na vrhu tupa i odsječena. Spore su okruglaste, tamnosmeđe, bradavičave, te velike 7-9 µm. Od svih poznatih sluznjača, samo naša opisana sluznjača ima glatke i znatno manje spore.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1914. Stemonitis ferruginea Ehrenberg ex Fr., Sinonim: Stemonitis axifera Rost.
-
Stemonitis axifera (Bull.) T.Macbr., 1899. 2023. https://www.gbif.org/species/5425747
 |
|
|
Stemonitis fusca - created in Norway by Jan Sørensen |
 |
|
|
SMEĐA NITNICA
Stemonitis fusca Roth, 1787
Etimologija: fusca (lat.) = tamna, smeđa. Po boji.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Stemonitidales / Stemonitidaceae / Stemonitis
Plodno tijelo (sporangij): 0.3-0.8 (1) mm široko, tanko je i vitko te valjkasto, formirano je od glave (columella) koja je nasađena na končastu peteljku, brojna zbijena plodna tijela podsjećaju na mali jastučić, raste u velikim zbijenim kolonijama na smeđem membranoznom hipotalusu, može biti tamnosmeđe ili tamnocrvenkasto-smeđe, nakon oslobađanja spora postane svjetlije; peteljka (stabljika) je crna i sjajna, katkad je duga do sredine ukupne visine, najčešće je duga 1/4 ili manje, columella je u mladosti bijela do svijetloružičasta, u starosti postaje smeđa do crno-smeđa i doseže do samog vrha, kapilicij izlazi iz svih dijelova columelle i uočljivo se grana te anastomozira, kasnije se anastomoze zatvaraju kao mrežica.
Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, jako mrežaste, 7.2-9.1 x 7.1-8.9 µm; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tanko, sluzavo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, na lišću, humusu, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je crvenkastosmeđa nitnica (Stemonitis axifera) čije je plodno tijelo sjajno rđastosmeđe te ima manje i glatke spore.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1913. Stemonitis fusca Roth.
-
Stemonitis fusca Roth, 1787. 2023. https://www.gbif.org/species/3212991
 |
PEPELJASTA METLICA
Arcyria cinerea (Bull.) Pers., 1801
Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljast, siv. Po boji plodnog tijela.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Trichiales / Arcyriaceae / Arcyria
Engleski naziv: White Carnival Candy Slime Mold
Sporangij: 1-2 (2.5) mm visok i 0.3-0.5 (0.6) mm širok, capitul (glava) je izduženog ovalno-cilindričnog oblika, može biti blijedosiva, oker, žućkasto-smeđa do narančasto-smećkasta, na donjem dijelu ima sivo-smeđi do crno-smeđi stalak s bjelkastim vlakancima.
Spore: Kuglaste, prozirne, 7 x 6 µm; otrusina narančasto-smeđa.
Meso: Žućkasto do smećkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u mnogobrojnim skupinama, kao saprofit drvnih ili biljnih ostataka i kao parazit se hrani bakterijama s površine, također se pronađe na kravljem ili konjskom izmetu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je sluznjača prilično česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena. Lako je prepoznatljiva zbog jedinstvenog izgleda koji podsjeća na sitnu sivkastu spužvicu sa stalkom. Na istom staništu raste nekoliko sličnih sluznjača kojima je sporangij drugačijih boja.
Referentni izvori:
-
Arcyria cinerea (Bull.) Pers., 1801. 2023. https://www.gbif.org/species/3215045
 |
OGOLJELA METLICA
Arcyria denudata (L.) Wettst., 1886
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Trichiales / Arcyriaceae / Arcyria
Engleski naziv: Carnival Candy Slime Mold
Sporangij: 2-6 mm visok i 0.4-1.2 mm širok, raste osamljeno ili nagomilano, na donjem dijelu ima stalak, a capitul (glava) ima ovalno-cilindričan oblik, može biti crvenkast, ciglasto-crven, ružičasto-crven ili ljubičasto-crven, peridij se poslije gubi i nestaje, stalak je dug 0.5-1.5 mm, može biti taman ili crvenkast i diže se uvis iz sitne baze (hypothallus), capillitum (središnja osnova) elastičan je i sjajan te karmin-crven, poslije postane smeđe-žućkast, filamenti imaju izgled poluspiralnih prstenova koji su postavljeni oko osovine.
Spore: Kuglaste, rijetko su bradavičave, prozirne, (6.8) 7.1 - 8 (10.1) × (6.4) 6.8 - 7.7 (9.7) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 7.6 × 7.3 µm, Qe = 1; otrusina je crvenkasta.
Meso: Žućkasto ili crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, u mnogobrojnim skupinama, na kao saprofit vlažnih drvnih ostataka i kao parazit se hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je sluznjača prilično česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena. Lako je prepoznatljiva zbog jedinstvenog izgleda koji podsjeća na sitnu crvenu spužvicu sa stalkom. Na istom staništu raste nekoliko sličnih sluznjača kojima je sporangij drugačijih boja.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1915. Arcyria denudata (L.) Wett.
-
Arcyria denudata (L.) Wettst., 1886. 2023. https://www.gbif.org/species/3215070
 |
|
|
Perichaena depressa - created on October 2019 in Северный административный округ, Москва, Russian Federation by Иван Матершев |
|
|
|
STISNUTA ZLATNOJASTUČARKA
Perichaena depressa Lib., 1837
Etimologija: depressa (lat.) = spljoštena, deprimirana. Po obliku.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Trichiales / Arcyriaceae / Perichaena
Plodno tijelo: 0.1-2 (3) mm široko, višekutnog je oblika i sliči jastučiću koji je na vrhu plosnat, pojedinačni su sporangiji sjedinjeni i međusobno se stišću; površina je žuta, crveno-smeđa, tamnosmeđa ili ljubičasto-smeđa, u starost može biti i crno-smeđa do crna; po rubu izvire prekrasna žuta boja kapilicija, peridij je dvostruk, vanjski sloj je bjelkast jer je pokriven vapnenastim kristalima, cijela kapa poslije ispada te oslobađa žuti kapilicij s filamentima i sporama.
Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 µm; otrusina je žuta.
Meso: Tanko, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća s korom, te se također kao parazit hrani bakterijama s površina.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po plosnatim, višekutnim i međusobno zbijenim sporangijima.
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo se sastoji od međusobno zbijeno spojenih plosnatih i višekutnih sporangija; 2. površina je žuta, crveno-smeđa do tamnosmeđa; 3. kasnije se na rubu pojavljuje žuti kapilicij; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1922. Perichaena depressa Libert
-
Perichaena depressa Lib., 1837. 2023. https://www.gbif.org/species/3215245
 |
|
|
Hemitrichia calyculata - created in Austria by Iryna Yatsiuk |
|
|
|
PEHARASTA VLASULJA
Hemitrichia calyculata (Speg.) M.L.Farr, 1974
Etimologija: calyculus (lat.) = mala čašica, čašica. Po obliku.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Trichiales / Trichiaceae / Hemitrichia
Engleski naziv: Push Pin Slime Mold
Plodno tijelo (sporangij): 3-7 (13) mm široko, ima stalak (stručak), može biti okruglast ili sličan zvrku te je žuto-maslinaste boje, hipotalus je tanak i tamnocrvenkasto-smeđ, stalak je u mladosti bjelkasto proziran, deblji nje a vrhu, kasnije je tamnocrveno-smeđ te visok 0.5-2 mm, po cijeloj dužini ima jednoličnu boju i debljinu, peridij je tanak, blijedožut i na vrhu pukne, polovica peridija je trajna i sliči čaški cvijeta, kapilicij je žut i kompaktan te elastičan, odnosno sličan spužvi, samo su rijetke niti slobodne te imaju oko pet glatkih spirala i debele su 5-7 µm.
Spore: Kuglaste, sitno šiljate, mrežaste, 5-8 µm; plazmodij je žut, a kada plodno tijelo sazrije, postane crveno; otrusina je tamnosmeđa.
Meso: Prozirno, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, rasijano, a vrlo rijetko zbijeno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog drveća s korom ili bez kore te se kao parazit (fagocitoza) također hrani bakterijama s površina.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je sluznjača vrlo slična batinastoj vlasulji (Hemitrichia clavata). Međutim, spomenuta sluznjača ima sporangij koji sliči kruški ili zadebljanoj batini te je njezin stalak na gornjem dijelu žut, a na donjem je dijelu smeđo-crvenkast. Sluznjače šafranasta vlasnica (Trichia scabra) i žuta vlasnica (Trichia favoginea) imaju sporangije slične boje, ali rastu u zbijenim skupinama i imaju znatno veće spore. Postoji i donekle slična sluznjača Hemitrichia intorta koja ima gotovo okruglu glavu (peridij), stalak je hrapav i uzdužno brazdast te tamnosmeđ. Osim toga, kapilicij ima žuto-narančaste filamente spiralno zavijene i zlatnožutu otrusinu.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1920. Hemitrichia stipitata (Massee) Machbr.
-
Hemitrichia calyculata (Speg.) M.L.Farr, 1974. 2023. https://www.gbif.org/species/5426272
 |
|
|
Hemitrichia clavata - created on December 2023 in Berlin-Charlottenburg-Wilmersdorf, Germany by Alexis |
|
|
|
BATINASTA VLASULJA
Hemitrichia clavata (Pers.) Rostaf., 1873
Etimologija: clava (lat.) = čekić, palica + -ata (lat.) = označava karakteristike ili oblike koji podsjećaju na nešto određeno. Po obliku.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Trichiales / Trichiaceae / Hemitrichia
Plodno tijelo (sporangij): 1-1.5 (2) mm široko i 1-2 mm visoko, ima stalak (stručak), kruškolikog je oblika ili može sličiti zadebljanoj batini, žuto ili žuto-maslinasto, peridij je sjajan i na gornjem se dijelu raspada, a donje su dvije trećine postojane i sliče kaležu ili peharu, stalak je kratak i na osnovi je tanji, šupalj, na gornjoj je strani žut, a na donjoj strani oker-smeđ do smeđo-crvenkast i vezan je za tanak tamnosmeđi hipotalus, malo je deblji na vrhu.
Spore: Kuglaste, bradavičave, mrežaste, 7-10 µm; otrusina je blijedožuta.
Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim zbijenim skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) različitog drveća te se kao parazit (fagocitoza) također hrani bakterijama s površina.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prilično je slična peharasta vlasulja (Hemitrichia calyculata), koja ima manje-više okruglastu glavu i tamni crveno-smeđi stalak. Osim toga, ona ima nešto manje spore koje su na površini vrlo šiljaste i fino mrežaste.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1919. Hemitrichia clavata (Pers.) Rost.
-
Hemitrichia clavata (Pers.) Rostaf., 1873. 2023. https://www.gbif.org/species/5426316
 |
|
|
Metatrichia floriformis - created in Norway by Per Vetlesen |
 |
|
|
CVIJETNA VUNOGLAVKA
Metatrichia floriformis (Schwein.) Nann.-Bremek., 1985
Etimologija: floris (lat.) = cvijet + formis (lat.) = oblik. Po obliku plodnog tijela.
Taksonomija: Fungi / Protozoa / Myxomycetes / Trichiales / Trichiaceae / Metatrichia
Plodno tijelo: 0.4-0.8 (1) cm široko, ima stalak ili je vrlo rijetko bez stalka te raste na crvenom hipotalusu, sporangiji su najčešće kruškoliki, ali mogu biti i okruglasti, rastu pojedinačno ili formiraju grozdove koji se sjedinjuju na jednome stalku, mogu biti crveni, crvenkasto-smeđi, crno-smeđi ili crni, peridij je dvostruk, vanjski je sloj zrnast, a unutarnji se dio peridija raspuca u režnjeve slične laticama cvijeta koji ostaju vezani za stalak i sa žućkastim, žuto-narančastim ili žuto-oker vunenim nitima, stalak je brazdast, nepravilan i mjestimice stisnut, može biti tamnocrven do crno-smeđ i sjajan.
Spore: Kuglaste do lagano eliptične, sitno bradavičave; 11-13 µm; otrusina je žuto-smeđa.
Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili kao parazit koji se hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je sluznjača uz priručnu leću lako prepoznatljiva po crvenom stalku na čijem se vrhu nalazi grozdasti sporangij. Osobito je karakteristična zbog pucanja peridija u režnjeve slične laticama cvijeta, zbog čega je i dobila znanstveno ime (floriformis).
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo sastoji se od kruškolikog do okruglastog sporangija koji se razvija pojedinačno ili formira grozdove koji se sjedinjuju na jednome stalku; 2. površina je crvena, crvenkasto-smeđa do crna; 3. peridija raspuca u režnjeve slične laticama cvijeta koji ostaju vezani za stalak; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1918. Trichia floriformis Lister
-
Metatrichia floriformis (Schwein.) Nann.-Bremek., 1985. 2023. https://www.gbif.org/species/5426351
 |
OSINA VUNOGLAVKA
Metatrichia vesparia (Batsch) Nann.-Bremek. ex G.W.Martin & Alexop., 1969
Etimologija: vespa (lat.) = osa, stršljen. Po izgledu.
Taksonomija: Fungi / Protozoa / Myxomycetes / Trichiales / Trichiaceae / Metatrichia
Plodno tijelo: 4-9 (11) mm široko, ima stalak, na vrhu je više jajolikih sporangija sjedinjeno u zbijeni grozd, može biti crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe, crno-smeđe ili crnkasto; peridij je sjajan i s metalnim odsjajem, na vrhu se raspada i oslobađa spore s crvenkasto-smeđim filamentima ili vunenim nitima, podsjeća na osinje gnijezdo, stalak je pun i crven do smećkast, na vrhu se sporangiji sjedinjuju, kapilicij se sastoji od dugih slobodnih crvenih račvastih filamenta.
Spore: Kuglaste, lagano bradavičave, 9-12 µm; otrusina je crvena.
Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana sluznjača raste diljem svijeta, a prepoznatljiva je po izgledu koji podsjeća na crvenkasto osinje gnijezdo.
Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo sastoji se od jajolikih sporangija koji su na vrhu zbijeni u grozd na jednome stalku; 2. površina je crvenkasto-smeđa, crno-smeđa do crna; 3. peridij se na vrhu raspada i oslobađa spore s crvenkasto-smeđim filamentima ili vunenim nitima, podsjeća na osinje gnijezdo; 4. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1921. Metatrichia vesparium (Batsch) Nan.-Brem.
-
Metatrichia vesparia (Batsch) Nann.-Bremek. ex G.W.Martin & Alexop. 1969. 2023. https://www.gbif.org/species/5426334
 |
|
|
Trichia favoginea - created in Spain by Ferran Turmo Gort |
 |
 |
|
ŽUTA VLASNICA
Trichia favoginea (Batsch) Pers., 1794
Etimologija: flavus (lat.) = košnica, saće + -ginea (lat.) = sufiks za imenovanje vrste. Po izgledu.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Trichiales / Trichiaceae / Trichia
Plodno tijelo (sporangij): 1-2 mm visoko i 0.2-1 mm široko, nema stalka, sporangiji mogu biti nepravilno okruglasti, valjkasti ili batinasti; sjajno žuti, oker ili maslinasti, u starosti su žuto-smeđi do narančasto-smeđi, a mogu biti i boje duge (iridescent); peridij je opnast, žut i proziran, gladak, hipotalus je također opnast i proziran.
Spore: Kuglaste, bradavičave, 3.8-5.5 µm; otrusina je žuto-oker do žuto-narančasta.
Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i u zbijenim skupinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka, a rjeđe se pronađe na otpalom lišću ili na tlu, također se kao parazit hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je sluznjača vrlo česta i raširena je diljem svijeta. Vrlo je promjenljiva, a promjenljive su i značajke spora i kapilicija. Naša je sluznjača prvi put opisana u 18. stoljeću. Slična je Trichia scabra, ali ona raste u velikim zbijenim hrpama i ima okruglasti sporangij.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1917. Trichia favoginea (Batsch) Persoon
-
Trichia favoginea Schumach. 2023. https://www.gbif.org/species/7361801
 |
|
|
Trichia scabra - created on December 2022 in Décines-Charpieu, France by donniebasco |
|
|
|
ŠAFRANASTA VLASNICA
Trichia scabra Rostaf., 1875
Etimologija: scabra (lat.) = hrapavo, grubo. Po izgledu.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Trichiales / Trichiaceae / Trichia
Engleski naziv: Saffron Soldiers
Plodno tijelo (sporangij): 0.2-2 (3) mm je široko, nema stalak, okruglasto je ili jajoliko; može biti zlatnožuto, žuto-narančasto, narančasto, crveno ili narančasto-smeđe, peridij je gladak i sjajan, kapilicij je žut ili žuto-rđastosmeđ, te s filamentima (nitima) koje nose 3-4 pravilna i gusta uvojka, plazmodij je bijel do blijedoružičast.
Spore: Kuglaste, mrežaste s gustim očicama, 8.1-12 µm; otrusina je žuto-narančasta.
Meso: Žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u zbijenim hrpama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana sluznjača spore formira u sporoforu, a kada sazru, budu izbačene van. Ako se spore postave na hranjivu podlogu za klijanje, tada ne proizvode micelij kao druge gljive. Spore sluznjača proizvedu tjelešca (corpuscolo) u obliku ameba (mixoamebe) koje se hrane bakterijama. Slijedi dijeljenje i vrlo brzi rast sličan cvijetu. Prilično je slična žuta vlasnica (Trichia favoginea), ali ona ima valjkaste ili batinasto izdužene sporangije.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1916. Trichia scabra Rost.
-
Trichia scabra Rostaf., 1875. 2023. https://www.gbif.org/species/5426225
 |
|
|
Trichia varia - created in Norway by Per Vetlesen |
 |
|
|
PROMJENJIVA VLASNICA
Trichia varia (Pers. ex J.F.Gmel.) Pers., 1794
Etimologija: varia (lat.) = različito, promjenjivo. Po promjenjivoj boji.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Myxomycetes / Trichiales / Trichiaceae / Trichia
Plodno tijelo (sporangij): 0,3-2 (3) mm široko, može biti jajoliko izduženo ili okruglasto, a katkad su međusobno sraštena, neodoljivo podsjećaju na mravlja jaja, po vlažnom su vremenu mazava i glatka; najprije je bijelo, kasnije je zlatnožuto, svijetloružičasto, oker i smećkasto, u starosti je žuto-narančasto do crvenkasto-žuto; stalak je smećkast, na bazi je bjelkasto proziran.
Spore: Kuglaste, 11-14 µm; otrusina je oker.
Meso: Prozirno, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi), te se kao parazit hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Ovo je neobična i čudnovata sluznjača. U mladosti je karakterističnog izgleda koji neodoljivo podsjeća na mravlja jaja.
Referentni izvori:
-
Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1923. Trichia varia Persoon
-
Trichia varia (Pers. ex J.F.Gmel.) Pers., 1794. 2023. https://www.gbif.org/species/8596298
 |
KORALJNA SLUZNJAČA
Ceratiomyxa fruticulosa (O.F.Müll.) T.Macbr., 1899
Etimologija: frutex (lat.) = grm, grmlje. Po izgledu.
Taksonomija: Protozoa / Mycetozoa / Protosteliomycetes / Ceratiomyxales / Ceratiomyxaceae / Ceratiomyxa
Engleski naziv: Honeycomb Coral Slime Mold
Plodno tijelo: 0.5-1 (2) mm široko, formirano je od sitnih grančica ili anastomozirajućih zvjezdastih čuperaka, u obliku roga, na vrhu svakog izdanka vidljiva je tamnija mrlja, cijelo je plodno tijelo viskozno i na samo mali dodir se gnječi; ima staklasto bijelu prozirnu boju ili je posve bijelo.
Spore: Eliptične, glatke, bijele do prozirne, (6.8) 7.6 - 9.6 (10.8) × (6.4) 6.9 - 8.6 (9.1) µm, Q = 1 - 1.2 (1.4), N = 60, Me = 8.8 × 8 µm, Qe = 1.1; otrusina je bezbojna do žuto-zelenkasto prozirna.
Meso: Bjelkasto, prozirno; miris nije izražen, okus slab na drvo.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim kolonijama kao saprofit i parazit na bočnoj strani krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je sluznjača vrlo neobična i povrh svega vrlo lijepa zbog prozirnoga staklastog izgleda. Plodno tijelo podsjeća na sitne bijele koralje koji se na samo mali dodir gnječe. Rasprostranjena je diljem svijeta i tipičan je kozmopolit. Može se zamijeniti s vrlo sličnom sluznjačom Ceratiomyxa fruticulosa var. porioides, čije bijelo plodno tijelo podsjeća na pčelinje saće.
Referentni izvori:
- Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1936. Ceratiomyxa fruticulosa (Müll.) Macbr.); 1937. Ceratiomyxa fruticulosa var. porioides Alb. & Schw.); 1938. Ceratiomyxa fruticulosa var flexuosa)
-
Ceratiomyxa fruticulosa (O.F.Müll.) T.Macbr., 1899. 2023. https://www.gbif.org/species/7823145
Pravilnici i zaštita gljiva
Crvena knjiga gljiva Hrvatske
Pravilnik o zaštiti
Pravilnik o ispitima
Popis gljiva za ispite
Gljivarski kodeks HMGS-a
Suradnici
Prirodoslovni muzej - Split
Dodatno
Pregled spora
Nazivi vrsta
Globalni popis jestivih gljiva
Trovanja i sindromi trovanja
Kazalo grafičkih simbola
Upute za korištenje ključa vrsta
Korisni linkovi
