Elaphomyces anthracinus - created in Norway by Wenche Eli Johansen

UGLJENARSKA JELENGLJIVA

Elaphomyces anthracinus Vittad.

Taksonomija: Fungi / Ascomycota / Eurotiomycetes / Eurotiales / Elaphomycetaceae / Elaphomyces

Engleski naziv: Smooth-Coated Elaphomyces

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, okruglasto, često ima pupčani nastavak, nema sterilnu osnovu i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla; površina je tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina je peridija glatka ili posve sitno bradavičava, što je uočljivo pomoću leće, peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj mnogo tanji i crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je prema starosti sve tanji i tanji.

Spore: Kruglaste, 15-19 µm; otrusina je crna do crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto-sivkasto, poslije crno-smeđe, pod starost se pretvara u praškastu masu; miris je jak i oštar samo kod starih primjeraka, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen podzemno u površinskom humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te modrosporna jelengljiva (Elaphomyces cyanosporus), koja ima plavu do crno-smeđu glebu s plavkastom nijansom. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu. Na mjestu svježih tragova kopanja životinja potrebno je malo razgrnuti humus i pronađu se zaostala plodna tijela.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je tamnosmeđa; 3. površina je glatka; 4. peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj tanak i crn, unutarnji je sloj deblji i bjelkast; 5. meso je bjelkasto-sivkasto do crno-smeđe; 6. miris mesa je jak i oštar samo kod starih primjeraka; 7. raste podzemno u površinskom humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama